Statut Udruženja „Mreža žena policajaca“

Statut.pdf (238.99 KB) Braniteljice ljudskih prava.pdf (754.69 KB) MPS - Priručnik o postupanju u slučajevima nasilja nad lgbt.pdf (1.47 MB) Priručnik - rodna ravnopravnost u BiH.pdf (4.07 MB) MPS - Smjernice za postupanje.pdf (922.23 KB) Položaj žena u policijskim strukturama.pdf (2.55 MB) U D R U Ž E NJ E „MREŽA ŽENA POLICAJACA“ S T A T U T U D R U Ž E NJ A „MREŽA ŽENA POLICAJACA” MŽP Sarajevo, oktobar 2011. godine 1 U skladu sa čl. 10. i 12. Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i He rcegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 32/01, 42/03, 63/08 i 76/111 ), osnivačka Skupština Udruženja „Mreže žena policajaca “, održana u Sarajevu, dana 04.10.2011. godine, donijela je S T A T U T U D R U Ž E NJ A „MREŽA ŽENA POLICAJACA” I – OPŠTE ODREDBE Član 1. Ovim Statutom u skladu sa članom 12. Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon) se uređuje: - naziv i sjedište Udruženja; - ciljevi i djelatnosti Udruženja; - postupak za primanje i isključivanje članova ; - organe Udruženja, način na koji s e biraju, ovlaštenja koja imaju, kvorum i pravila glasanja, trajanje mandata, lica ovlašten a da sazovu skupštinu, uslove i način raspuštanja,odnosno prestanka rada; - pravila za ostvarivanje, korištenje i raspolaganje sredstvima Udruženja, kao i organ ovlašten za nadzor nad korištenjem tih sredstava; - javnost rada; - postupak za izmjenu i dopunu Statuta i donošenje drugih opštih akata; - opis, oblik i sadržaj pečata i znaka Udruženja; - zastupanje Udruženja; - uslovi za spajanje ili podjelu u drugo Udruženje i prestanak rada; - postupak za raspolaganje preostalom imovinom i drugim sredstvima u slučaju raspuštanja ili prestanka rada Udruženja, i - druga pitanja od značaja za organizaciju i djelovanje Udruženja. Član 2. Osnovni principi Udruženja su tolerancija, demokrac ija, raznolikost, dobrovoljnost i otvorenost. II – NAZIV, ADRESA I DJELOKRUG RADA UDRUŽENJA Član 3. Puni naziv Udruženja: Udruženje „Mreža žena policajaca” Udruga „Mreža žena policajaca” УДРУЖЕЊЕ „Мрежа жена полицајаца” 2 Skraćeni naziv Udruženja: UDRUŽENJE „MŽP” UDRUGA „MŽP” УДРУЖЕЊЕ „MЖП” Član 4. Sjedište Udruženja je: Sarajevo, Ulica Mehmeda Spahe broj 7. Član 5. Udruženje djeluje na cijelom području Bosne i Hercegovine. Član 6. Udruženje može promijeniti naziv , sjedište i znak Udruženja, o čemu odlučuje Skupština Udruženja (u daljem tekstu: Skupština), u skladu sa Zakonom i ovim Statutom. Član 7. Danom upisa u Registar udruženja kod nadležnog Ministarstva, Udruženje stiče svojstvo pravnog lica, sa pravima, obavezama i odgovonostima u skl adu sa Zakonom i ovim Statutom. III – PRAVNI STATUS, PEČAT, ŠTAMBILJ I ZNAK UDRUŽENJA Član 8. Udruženje ima Pečat promjera 3 5 mm, u kojem je kružno upisan naziv na tri jezika i dva pisma, bosanskom jeziku: Udruženje "Mreža žena policajaca", hrvat skom jeziku: Udruga "Mreža žena policajaca" i na srpskom jeziku: Удружење „Мрежа жена полицајаца” i čijem središtu se nalazi znak Udruženja i sjedište: Sarajevo. Član 9. Udruženje ima svoj znak. Znak Udruženja je oblika stilizovanog štita nepravilnog oblika žute i plave boje, oivičen žutom, tamno plavom, svjetlo plavom i bjelom linijom. Na središnjem djelu znaka nalazi se lik policijske službenice, a sa lijeve strane znaka nalazi zvjezda bjele boje. 3 V – CILJEVI I DJELATNOST UDRUŽENJA Član 10. Ciljevi i djelatnosti Udruženja su: - Udruživanje žena policajaca u cilju poboljšanja položaja žena u policijskim službama i u Bosni i Hercegovini; - Podizanje svijesti žena i muškaraca u policiji o rodnoj ravnopravnosti i podrška promovisanju Mreže žena u policiji; - Pružanje preporuka policijskim službama i široj zajednici na temu najboljih praksi vezanih za misiju Udruženja ; - Zagovaranje rodno osjetljivog policijskog obrazovanja; - Razmjena iskustava i informacija sa istim i sličnim udruženjima, kao i drugim organima i organizacijama u Bosni i Hercegovini i inostranstvu; - Pružanje savjeta policijskim službama na temu pitanja važnih za položaj žena u policiji i rodnu ravnopravnost; - Saradnja sa nadležnim institucijama, organima, organizacijama, nevladinim i međunarodnim organizacijama vezano za položaj žena u oblasti sigurnosti; - Razmjena informacija među članovima Udruženja na temu položaja žena u policiji i rodnih pitanja u praksi obavljanja policijskih dužnosti; - Stručno usavršavanje članova kroz razmj enu informacija i drugih vrsta dodatnog obrazovanja; - Organizacija seminara, stručnih sastanaka, okruglih stolova, konferencija radi ostvarivanja ciljeva Udruženja; - Izdavanje knjiga, brošura, struče literature i drugih publikacija radi ostvarivanja ciljeva Udruženja, u skladu sa Zakonom; - Upoznavanje javnosti i pružanje informacija o radu i aktivnostima Udruženja; - Pokretanje inicijative kod nadležnih organa da se zakonom i drugim propisima stvore optimalni uslovi za ostvarivanje ciljeva Udruženja. - Uvođenje o soba zaduženih za gender pitanja u policijskim organima i njihovom umrežavanju; - Podrška i pomoć mladima kadrovima u smislu stipendijama, edukacija, obuka i drugog obrazovanja. Član 11. Udruženje je nestranačko, nevladina i neprofitna organizacija. V – ČLANSTVO UDRUŽENJA Član 12. Član Udruženja može po stati svaka službena osoba (policajka) koja je uposlenik agencija za provođenje zakona, a koja prihvata Statut i ciljev e Udruženja i to potvrđuj e potpisivanjem pristupnice. 4 Članovi Udruženja su ravnopravni. Iznimno počasnim članom Uduženja može postati i svaka domaća i strana fizička i pravna osoba zbog posebnih zasluga, sponzorstva, pomoći Udruženju ili značajnim doprinosom pomoći promovisanja Udruženja i namjene za koje je Udruženje osnovano. Član 13. O prijemu u članstvo odlučuje Upravni odbor Udruženja (u daljem tekstu: Upravni odbor), a na osnovu pravilnika kojeg donese Skupština, osim prijema u počasno članstvo koje je isključivo u nadležnosti Skupštine. Za stupanje u članstvo Udruženja podnosi se pristupnica na propisanom obrascu. Udruženje vodi spisak svojih članova. VI – PRESTANAK ČLANSTVA Član 14. Članstvo u Udruženju prestaje:  smrću člana;  istupanjem fizičkih lica, a za pravne osobe, prestankom svojstva pravne osobe;  Isključenjem. Član 15. Svaki član Udruženja može slobodno istupiti iz članstva. Sa odlukom člana Udruženja o istupanju iz članstva, upoznaje se predsjednik Upravnog odbora, nakon čega se vrši evidentiranje istupanja. Član 16. Isključenje iz članstva se vrši u slučaju kada član Udruženja teže povrijedi odredbe ovog Statuta ili drugih pravila Udruženja ili ako djeluje protivno ciljevima i interesima Udruženja. Odluku o isključenju donosi Upravni odbor. Protiv odluke Upravnog odbora o isključenju, isključeni član ima pravo žalbe Skupštini u roku od 15 dana od dana prijema odluke. Odluka Skupštine je konačna. Isključenje iz Udruženja povlači sa sobom i opoziv tog člana u organima upravljanja, odnosno opoziv kao predstavnika Udruženja. 5 VII – PRAVA, DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI ČLANOVA UDRUŽENJA Član 17. Prava članova Udruženja su:  da biraju i budu birani u tijela Udruženja;  da daju prijedloge, mišljenja i sugestije;  da prate rad Udruženja i pokreću inicijative za rješavanje pitanja od interesa za Udruženje;  da budu redovno informisani o radu i rezultatima rada Udruženja;  da u zaštiti svojih prava koriste pomoć Udruženja. Član 18. Dužnosti članova Udruženja su:  da učestvuju u aktivnostima Udruženja;  da savjesno i odgovorno izvršavaju povjerene poslove i zadatke u vezi sa radom i aktivnostima Udruženja;  da propagiraju djelatnost Udruženja, a posebno značaj njenih programskih ciljeva;  da redovno izvršavaju preuzete obaveze prema Udruženju i provode odluke, stavove i zaključke organa upravljanja Udruženjem. Član 19. Oblici odgovornosti članova su:  javna kritika za neizvršavanje dužnosti kojima nije narušen ugled Udruženja ili nije nastala znatna materijalna šteta;  opomena pred isključenje za višekratno neizvršavanje dužnosti i obaveza;  isključenje iz Udruženja u slučaju da član teže povrijedi Statutarne odredbe ili ugrozi ugled Udruženja, odnosno nanese veću materijalnu štetu. Bliži uslovi i načini odgovornosti članova će se regulisati Pravilnikom koji donosi Upravni odbor. VIII – ORGANI UDRUŽENJA Član 20. Organi upravljanja Udruženja su: 1. Skupština Udruženja; 2. Upravni odbor Udruženja; 3. Predsjednik i potpredsjednik Udruženja. 6 1. SKUPŠTINA UDRUŽENJA Član 21. Skupština udruženja je najviši organ Udruženj a i čine je svi članovi Udruženja sa jednakim pravom glasa. Član 22. Skupština održava se prema potrebi, a najmanje jednom godišnje. Skupštinu saziva predsjednik Skupštine. Pismeni poziv, sa prijedlogom dnevnog reda i materijalima za raspravu, članovi ma Skupštine se dostavljaju najmanje sedam dana prije održavanja sjednice Skupštine. Predsjednik je dužan je sazvati Skupštinu (redovnu ili vanrednu):  na prijedlog Upravnog odbora,  na zahtjev 1/3 članova Udruženja,  na zahtjev predsjednika Udruženja. Ukoliko predsjednik ne sazove Skupštinu u roku od 10 dana od dana primljenog zahtjeva, Skupštinu saziva predlagač. Član 23. Radom Skupštine rukovodi predsjednik Skupštine, kojeg imenuje i razrješava Skupština. Mandat predsjednika je dvije godine s mogućnošću reizbora. Skupština redovno imenuje zapisničara i ovjerivača zapisnika Predsjednik Skupštine:  stara se o organizovanju i radu Skupštine i saziva njene sjednice;  priprema materijal za njene sjednice,  predlaže dnevni red sjednice;  predsjedava sjednicama Skupštine;  potpisuje akte donesene na Skupštini;  stara se o izvršenju odluka, zaključaka i drugih akata Skupštine;  koordinira rad organa i tijela Skupštine;  vrši i druge poslove koje mu odredi Skupština u skladu sa Zakonom i ovim Statutom. Predsjednik može biti razrješen i prije isteka mandata:  na sopstveni zahtjev;  ako ne prisustvuje sjednici Skupštine tri puta uzastopno bez opravdanih razloga;  ako svojim radnjama u vezi sa radom predsjednika ruši ugled Udruženja, i  drugim slučajevima predviđenim Zakonom, ovim Statutom i aktima Udruženja. 7 Član 24. Skupština radi u sjednicama i kvorum je natpolovična većina svih članova Skupštine. Skupština donosi odluke natpolovičnom većinom glasova prisutnih članova Skupštine, ukoliko ovim Statutom nije predviđeno da se za donošenje određenih akata traži kvalifikovana većina. Glasanje na skupštini je javno, ukoliko se na samoj skupštini ne utvrdi tajni način glasanja. Skupština donosi Poslovnik o radu Skupštine. Poslovnikom se bliže uređuju pitanja unutrašnje organizacije i rada Skupštine, uvjeti za rad Skupštine, postupak donošenja odluka i drugih općih akata, način glasanja o pojedinim pitanjima od značaja za funkcionisanje Skupštine. Član 25. U radu Skupštine, bez prava odlučivanja mogu prisustvovati i predstavnici drugih pravnih lica sa kojima Udruženje ostvaruje saradnju i predstavnici državnih organa. Član 26. Skupština Udruženja je nadležna za:  donošenje Statuta, izmjena i dopuna Statuta i drugih akata određenih Statutom;  donošenje programa rada za mandatni period i godišnji plan rada Udruženja;  razmatranje i usvajanje Izvještaja o radu Upravnog odbora izme đu dvije sjednice Skupštine;  usvajanje završnog računa Udruženja za prethodnu godinu i finansijskog plana za tekuću godinu;  odlučivanje o spajanju ili podjeli u drugo udruženje i prestanak rada;  imenuje i razrješava predsjednika Skupštine, članove Upravnog odbora, predsjednika i potpredsjednika Udruženja i sekretara Udruženja;  razmatranje i usvajanje Poslovnika o radu Skupštine;  Imenuje lica ovlaštena za zastupanje Udruženja u pravnom prometu;  donosi odluku o osnivanju pravnog lica u skladu sa Zakonom;  donosi odluku o formiranju ureda, klubova i drugih organizacionih oblika u skladu sa Zakonom,  donosi odluku o načinu prikupljanja i visini članarine;  donošenje odluke o raspolaganju preostalim sredstvima Udruženja nakon odluke o prestanku rada Udruženja ili drugih statusnih promjena;  rješava po žalbama članova Udruženja u drugom stepenu;  vrši druge poslove koji nisu u nadležnosti drugih organa Udruženja;  Donosi odluku o promjeni naziva, sjedišta i znaka Udruženja. 8 2. UPRAVNI ODBOR UDRUŽENJA Član 27. Upravni odbor je organ upravljanja Udruženja. Upravni odbor ima 3 (tri) člana koji čine: predsjednik, potpredsjednik i jedan član. Članove Upravnog odbora bira i razrješava Skupština. Mandat članova Upravnog odbora je dvije godine, s mogućnošću ponovnog izbora. Član 28. Upravni odbor svoje sjednice održava najmanje dva puta godišnje, a vanredno po potrebi. Upravni odbor radi u sjednicama i kvorum je nadpolovična većina svih članova Upravnog odbora, a odluke donosi nadpolovičnom većinom glasova ukupnog broja članova Upravnog odbora. Upravni odbor i svaki njegov pojedinačni član su odgovorni Skupštini. Član 29. Upravni odbor Udruženja:  priprema sjednice Skupštine,  priprema nacrt Statuta, njegove izmjene i dopune i druge akte koje donosi Skupština;  provodi politiku, zaključke i druge odluke koje je donijela Skupština,  upravlja imovinom Udruženja ;  daje prijedloge, mišljenja i incijative za ostvarivanje ciljeva Udruženja;  podnosi godišnji i polugodišnji izvještaj o svom radu Skupštini na razmatranje i usvajanje;  utvrđuje godišnji i polugodišnji obračun o izvršenju plana prihoda i rashoda Udruženja i podnosi ga Skupštini na razmatranje i usvajanje;  rješava po žalbama članova u prvom stepenu;  prati provedbu finasijskog plana rada Udruženja i donosi odluke o upotrebi sredstava;  donosi odluku o formiranju komisija, odbora, st ručnih timova, sekcija, radi realizacije postavljenih ciljeva Udruženja;  priprema analize, informacije i druge materijale za Skupštinu;  predlaže programe i planove razvoja Udruženja;  donosi Poslovnik o svom radu, o radu komisija i drugih tijela;  priprema i utvrđuje izvještaj o radu za svaku kalendarsku godinu, odnosno period između dvije sjednice Skupštine i podnosi ga Skupštini na razmatranje i usvajanje,  obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i ovim statutom i koje mu stavi u nadležnost Skupština. 9 Član 30. Članovi Upravnog odbora mogu biti opozvani i prije isteka vremena na koji su izabrani i to:  na sopstveni zahtjev;  ako ne prisustvuju sjednici Upravnog odbora tri puta uzastopno bez opravdanih razloga;  ako svojim radnjama u vezi sa radom Upravnog odbora ruše ugled Udruženja,  drugim slučajevima predviđenim Zakonom, ovim Statutom i aktima Udruženja. Član 31. Predsjednik i potpredsjednik Upravnog odbora:  sazivaju sjednice Upravnog odbora samoincijativno ili na zahtjev najmanje jedne trećine članova Upravnog odbora i rukovodi njenim radom;  staraju se o provođenju programa rada, odluka, zaključaka i smjernica Skupštine;  staraju se o provođenju plana rada Upravnog odbora;  sačinjavaju godišnji i polugodišnji izvještaj o svom radu i podnos e ga Upra vnom odboru na razmatranje i usvajanje;  potpisuju akte koje donosi Upravni odbor;  održavaju stalne kontakte sa javnošću i promoviranje ciljeva Udruženja;  vrše i druge poslove koje im odredi Skupština i Upravni odbor Udruženja. Potpredsjednik Upravnog odbora:  mijenja predsjednika Upravnog odbora za vrijeme njegovog odsustva u svim navedenim poslovima iz prethodnog stava. Predsjednik i po tpredsjednik Upravnog odbora su ujedno i predsjednik i potpredsjednika Udruženja. Član 32. Upravni odbor može, radi efikasnijeg i racionalnijeg izvršavanja svojih poslova i zadataka, posebnom odlukom obrazovati komisije, radna tjela, odbore, stručne timove, sekcije sl. Odlukom iz prethodnog stava utvrđuje se sastav, djelokrug, broj članova i način ostvarenja odgovornosti ovih radnih tijela. Član 33. Upravni odbor donosi Poslovnik o svom radu. Poslovnikom će se detaljno urediti prava, obaveze i odgovornosti, način rada, glasanja i donošenja odluka Upravnog odbora. 10 3. PREDSJEDNIK I POTPREDSJEDNIK UDRUŽENJA Član 34. Udruženje ima predsjednika i potpredsjednik Udruženja koje bira i razrješava Skupština na mandatni period od dvije godine, sa mogućnošću reizbora. Predsjednik i podpredsjednik su za svoj rad odgovorni Skupštini. Predsjednik i podpredsjedn ik mogu biti opozvani i prije isteka vremena na koji su izabrani i to:  na sopstveni zahtjev;  ako ne obavljaju pravilno poslove predsjednika i podpredsjednika Udruženja,  ako svojim radnjama nanose i ruše ugled Udruženja, i  drugim slučajevima predviđenim Zakonom, ovim Statutom i aktima Udruženja. Član 35. Predsjednik i potpredsjednik Udruženja:  zastupaju Udruženje u pravnom prometu;  rukovode radom Udruženja i organizuju njegov rad;  odgovorni su za zakonitost rada Udruženja;  odlučuju o upotrebi sredstava za realizaciju ciljeva Udruženja;  naredbodavci su u izvršenju finansijskog plana;  staraju se o izvršenju odluka, zadataka i zaključaka Skupštine;  nastupaju u ime Udruženja u odnosima sa trećim licima;  podnose izvještaj o radu Skupštini;  pripremaju i predlažu nacrt budžeta za rad Udruženja, Upravnog odbora i Skupštine;  staraju se o pravilnom korištenju imovine Udruženja, o urednom obavljanju mate rijalo finansijskog poslovanja, zakonitom i blagovremenom vršenju stru čnih i administrativnih poslova;  koordiniraju rad organa i tijela i donos e odluke o pitanjima o radu Udruženja, osim onih koji su u isključivoj nadležnosti Skupštine i Upravnog odbora;  obavljaju i druge poslove koje mu je povjerila Skupština. Potpredsjednik Udruženja mijenja predsjednika Udruž enja za vrijeme njegovog odsustva u svim poslovima iz prethodnog stava, kao i poslovima zastupanja Udruženja u pravnom prometu. Predsjednik i po tpredsjednik Udruženja su ujedno i predsjednik i po tpredsjednik Upravnog odbora. 11 4. SEKRETAR UDRUŽENJA Član 36. Udruženje ima sekretara Udruženja kojeg bira i razrješava Skupština. Mandat sekretara Udruženja je dvije godine sa mogućnošću ponovnog izbora. Sekretar:  vodi administrativno-tehničke poslove Udruženja.  pomaže predsjedniku i potpredsjedniku Upravnog odbora i predsjedniku Skupštine u vođenju sjednica;  čuva i koristi pečat Udruženja;  obavještava čl anove Udruženja o redovnim i van drednim sastancima Udruženja, aktivno učestvuje na svim sastancima Udruženja, te vodi zapisnike sa istih:  prima pristupnice za članstvo i vodi evidenciju članova Udruženja na propisanom obrascu;  prikuplja i vodi evidenciju o članarini; IX – KANCELARIJE I DRUGI ORGANIZACIONI OBLICI Član 37. Radi realizacije programskih ciljeva i djelatnost i Udruženja, izvan sjedišta Udruženja mogu se formirati na cijelom području Bosne i Hercegovine. Odluku o otvaranju ureda drugih organizacionih oblika donosi Skupština, kojom se utvrđuje naziv, sjedište, djelatnost i druga prava i obaveze za njihov rad. Organizacioni oblici iz stava 1. ovog člana nemaju svojstvo pravnog lica. X – STRUČNA SLUŽBA UDRUŽENJA Član 38. Radi obavljanja administrativnih, stručnih, materijalno -finansijskih i drugih poslova, u Udruženju se može obrazovati stručna služba. Srtučnu službu mogu sačinjavati osobe/osoba koja ne mora biti ovlašteno službeno lice. Obavljanje poslova i radnih zadataka u okviru stručne službe, biće potpunije uređeno aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zad ataka Udruženja, kojeg donosi predsjednik Udruženja. 12 Obavljanje administrativnih, stručnih, materijalno -finansijskih i drugih poslova u okviru stručne službe, može se djelimično ili potpuno povjeriti na izvršavanje drugim organima ili organizacijama ili stručnim licima, uz naknadu, o čemu odlučuje predsjednik Udruženja. XI – INFORMISANJE I JAVNOST RADA UDRUŽENJA Član 39. Rad Udruženja je javan. Udruženje je dužno omogućiti nadzor nad zakonitošću rada nadležnom Ministarstvu. Organi Udruženja su dužni da članovima Udruženja i ovlaštenim predstavnicima sredstava informisanja učine dostupnim podatke, informacije i isprave koje se odnose na rad Udruženja. Predstavnici sredstava informisanja imaju pravo da prisustvuju sjednicama Skupštine i da izvještavaju o radu tog organa. Član 40. Članovi Udruženja imaju pravo da budu redovno informisani o radu svih organa Udruženja. Za informisanje članova Udruženja zadužen je predsjednik Udruženja. Član 41. Izuzetno, opštim aktom koji donosi Upravni od bor može se utvrditi da pojedine informacije, podaci i isprave, predstavljaju poslovnu tajnu. Istim aktom mogu se utvrditi odgovorna lica za korištenje i zaštitu informacija koje imaju karakter poslovne tajne. Za poslovnu tajnu ne mogu se odrediti podaci koji su javni po zakonu i drugim propisima, kao i podaci o kršenju zakona i drugih propisa. XII – PREDSTAVLJANJE I ZASTUPANJE UDRUŽENJA Član 42. Udruženje u pravnom prometu s trećim licima predstavljaju i zastupaju predsjednik, i potpredsjednik Udruženja. 13 XIII - TRAJANJE I PRESTANAK UDRUŽENJA Član 43. Udruženje će trajati sve dok za to budu postojali zak onski uslovi ili dok Skupština ne donese odluku o prestanku Udruženja. Član 44. Udruženje može prestati sa radom dobrovoljno ili po sili zakona. Odluku o dobrovoljnom prestanku rada Skupština donosi dvotrećinskom većinom svih članova Udruženja. Inicijativu za prestanak rada Udruženja može dati jedna trećina članova Udruženja ili Upravni odbor, u slučaju: 1. ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog Statutom Udruženja za održavanje Skupštine, a Skupština nije održana, 2. ako se broj članova Udruženja smanji ispod broja tri. 3. u drugim slučajevima utvrđenim Zakonom. Inicijativa se podnosi predsjedniku Upravnog odbora koji prip rema materijal za Skupštinu. Član 45. Udruženje prestaje sa radom po sili zakona, u skladu sa odredbama članova 51. i 52. Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. Udruženje je obavezno svaku statusnu promjenu prijaviti nadležnom Ministarstvu u roku utvrđenim Zakonom. XIV – USLOVI ZA SPAJANJE ILI PODJELU U DRUGO UDRUŽENJE Član 46. Udruženje se može spojiti, ili podjeliti u rugo udruženje u skladu sa Zakonom. Odluku iz prethodnog stava donos Skupština dvotrećinskom većinom svih članova Udruženja. 14 XV - PRIHODI UDRUŽENJA Član 47. Prihodi Udruženja su:  prihodi po osnovu sponzorstva, priloga i poklona fizičkih i pravnih lica, kako stranih tako i domaćih u gotovini, uslugama ili imovini bilo koje vrste;  prihodi od kamata, divi dendi, dobiti od kapitala, zakupnina, honorara i sličnih izvora pasivnih prihoda;  prihod stečen vlastitim djelovanjem kroz ostvarivanje ciljeva i aktivnosti Udruženja, kako je to određeno ovim Statutom;  iz dijela dobiti koju ostvare pravna lica ili subjekti čiji je osnivač Udruženje;  iz drugih zakonom dozvoljenih izvora. XVI – PRAVILA ZA OSTVARIVANJE, KORIŠTENJE I RASPOLAGANJE SREDSTVIMA UDRUŽENJA, KAO I ORGAN KOJI JE OVLAŠTEN ZA NADZOR NAD KORIŠTENJEM TIH SREDSTAVA Član 48. Ostvarivanje, korišćenje i raspolaganje sredstvima Udruženja utvrđuje se finansijskim planom (sa pripadajućim prihodima, aktivnostima i utvrđenim prioritetima), kojeg donosi Skupština, na prijedlog predsjednika Udruženja. O upotrebi (korišćenju) sredstava, u skladu sa finansijsk im planom, odlučuje Upravni odbor. Član 49. Udruženje djeluje po načelima neprofitabilne organizacije, a eventualnu dobit usmjerava isključivo za proširenje svojih kapaciteta i djelatnosti radi ostvarivanja programskih ciljeva. Udruženje je dužno upravljati imovinom udruženja sa pažnjom dobrog domaćina, na odgovoran i zakonit način i u najboljem interesu članova Udruženja. Nadzor nad korištenjem sredstava Udruženja vrši Skupština. Skupština je nadležna za kontrolu svih dokumenata, koji se odnose na finansijsko poslovanje, posebno periodičnih, polugodišnjeg i završnog finansijskog izvještaja. Dokumenta iz prethodnog stava Skupština razmatra na redovnoj godišnjoj, a po potrebi na vanrednoj sjednici Skupštine. 15 XVII – NAČIN OSTVARIVANJA FINANSIJSKOG IZVJEŠTAJA I IZVJEŠTAJA O RADU Član 50. Skupština, na redovnoj godišnjoj sjednici usvaja Finansijski izvještaj i Izvještaj o radu Udruženja, za prethodnu godinu. Udruženje je dužno da uredno vodi poslovne knjige u skladu sa opšte prihvaćenim računovodstvenim principima i da sastavlja finan sijske izvještaje u skladu sa relevantnim zakonima. Član 51. U sjedištu Udruženja, u rokovima utvrđenim zakonom ili odlukama Skupštine ili Upravnog odbora, obavezno se čuvaju sljedeći dokumenti: Statut društva; go dišnji i polugodišnji obračun poslovanja Udruženja, sa bilasnom uspjeha , zapisnici i odluke Skupštine, Upravnog odbora i predsjednika Udruženja, akti tekuće korespondencije i drugi akti vezani za rad i poslovanje Udruženja. XVIII – PRAVILA ZA RASPODJELU PREOSTALE IMOVINE U SLUČAJU PRESTANKA RADA UDRUŽENJA Član 52. Istovremeno sa odlukom o prestanku rada Udruženja Skupština donosi plan likvidacije Udruženja, kojim se utvrđuje raspored imovine, prava i obaveze Udruženja. Skupština imenuje likvidatora Udruženja čija dužnost je da se stara o izvršenju plana likvidacije i koji je ovlašten da zastupa Udruženje u postupku likvidacije i u postupku podnošenja zahtjeva za prijavu prestanka rada Udruženja nadležnim organima. Imovina kod raspuštanja udruženja, nakon izmirenja svih zakonskih obaveza, dodijelit će se nekom drugom udruženju koje obavlja iste ili slične djelatnosti, a na osnovu odluke Skupštine. XIX – POSTUPAK ZA DONOŠENJE STATUTA, IZMJENA I DOPUNA STATUTA I DRUGIH OPŠTIH AKTA UDRUŽENJA Član 53. Osnovni opšti akt Udruženja je Statut Udruženja. Udruženje može donositi i druge opšte akte: pravilnike, odluke i poslovnike. Opšti akti moraju biti saglasni Zakonu i Statutu Udruženja. Pojedinačni akti su odluke, rješenja, zaključci, uputstva i mišljenja. 16 Član 54. Na sastancima organa upravljanja i njegovim komisijama - odborima obavezno se sačinjavaju zapisnici. Zapisnici moraju biti istiniti i moraju odražavati tok rada sastanka i sadržavati odluke koje su donijeli organi upravljanja na svojim sjednicama. Zapisnici moraju biti potpisani. Incijativu za izmjene i dopune Statuta može podnijeti svaki član Udruženja. Incijativa se podnosi Upravnom odboru, pismenim putem i sa odgovarajućim obrazloženjem Utvrđeni prijedlog dostavlja se Skupštini, najmanje 30 dana prije dana održavanja sjednice skupštine. Član 55. O izmjenama i dopunama statuta odlučuje Skupština nadpolovičnom većinom članova. Predsjednik Skupštine potpisuje odluku o iz mjenama i dopunama Statuta koji se smatraju orginalima i čuvaju u arhivi Udruženja. XX – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 56. Tumačenje odredaba ovog Statuta daje Skupština udruženja. Član 57. Ovaj Statut stupa na snagu danom donošenja, a primj enjivaće se od dana upisa u Registar kod nadležnog Ministarstva. Broj: 03/11 Sarajevo, 04.10. 2011 godine PREDSJEDNICA OSNIVAČKE SKUPŠTINE Aldina Alić Supported by: Kristina Jozić Braniteljice ljudskih prava u policijskim strukturama Bosne i Hercegovine Mehanizmi zaštite od diskriminacije Fondacija lokalne demokratije, Sarajevo, juni 2018. Kristina Jozić Braniteljice ljudskih prava u policijskim strukturama Bosne i Hercegovine Mehanizmi zaštite od diskriminacije Kristina Jozić, specijalistica iz oblasti krivičnog prava Ovaj dokument je realiziran u sklopu projekta “Ostati sigurne – Mreža sigurnosti za bra- niteljice ljudskih prava i aktivistice protiv rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercego- vini” kojeg implementira Fondacija lokalne demokratije u partnerstvu sa Udruženjem “Mreža žena policajaca” BiH. Projekat je finansijski podržala Kraljevina Nizozemska kroz MATRA program. Mišljenja izražena u ovom materijalu su mišljenja autora i kao takva ne odražavaju službene stavove Kraljevine Nizozemske. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Fondacije lokalne demokratije. 5 1. Uvod – Zadatak istraživanja ......................................................................................... 7 2. Metode istraživanje ...................................................................................................... 9 3. Zastupljenost žena u policijskim strukturama BiH .................................................... 10 4. Pravni okvir za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u BiH ...................................... 13 5. Pravni okvir za zaštitu od diskriminacije u BiH ........................................................ 16 5.1. Policijski organi u BiH ..................................................................................... 21 6. Pravni okvir za zaštitu policijskih službenika/ca prilikom obavljanja službenih radnji .......................................................................................................................... 27 6.1. Evidentirani slučajevi sprečavanja službenih osoba u obavljanju službene radnje, napada na službene osobe i dr. .............................................................. 30 7. Međunarodni dokumenti o zaštiti branitelja/ica ljudskih prava ................................. 34 8. Zaključak .................................................................................................................... 36 Sadržaj 6 7 Zadatak istraživanja Fondacija lokalne demokratije (FDL) u partnerstvu sa Udruženjem “Mreža žena polica - jaca” (MŽP) provodi projekat pod nazivom “Ostati sigurne – Mreža sigurnosti za brani- teljice ljudskih prava i aktivistice protiv rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercegovini” uz finansijsku podršku Kraljevine Holandije. U okviru navedenog projekta, a u skladu sa međunarodnim dokumentima, policijske službenice prepoznate su kao jedna od kate- gorija braniteljica ljudskih prava 1 koja nailazi na probleme prilikom provođenja poslova i zadataka iz svog djelokruga rada, pa tako i na polju zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda. Naime, policijske službenice su podzastupljene u svim policijskim organima u Bosni i Hercegovini od lokalnog do državnog nivoa, te ih gotovo nema na višim i rukovodećim pozicijama. U policijskim strukturama u BiH nije dovoljno integrirana rodna perspektiva, policijski službenici nisu prošli odgovarajuće obuke iz oblasti rodne ravnopravnosti, rod- no zasnovanog nasilja i diskriminacije, te se ne koristi rodno osjetljivi jezik. Također je indikativno što u policijskim strukturama u BiH gotovo nema evidentiranih slučajeva diskriminacije na radnom mjestu, po bilo kojem osnovu, pa tako ni po osnovu spola. U cilju sagledavanja problema sa kojima se susreću policijske službenice prilikom obav- ljanja službenih poslova i zadataka kao braniteljice ljudskih prava, prikupljene su infor - macije od policijskih organa u BiH i izvršena analiza. Na osnovu prikupljenih informa- cija došlo se do saznanja da u policijskim organima na svim nivoima u BiH ima svega nekoliko evidentiranih slučajeva diskriminacije, dok je samo jedan slučaj procesuiran, iako se osnovano sumnja, a na šta upućuju i rezultati provedene anonimne ankete, da su policijske službenice izložene određenim vidovima diskriminacije, kao i da se u poli- cijskim strukturama u BiH aktuelni mehanizmi zaštite od diskriminacije, uglavnom, ne primjenjuju u praksi. U okviru provedenog istraživanja prikupljene su informacije u vezi sa napadima na po- licijske službenike/ce prilikom obavljanja službenih radnji, odnosno sprečavanje službe- nika/ca u provođenju službenih zadataka, koji ukazuju da u svim policijskim organima u BiH postoje evidentirani takvi slučajevi, koji su procesuirani, te se na osnovu prikuplje - 1 Branitelji/ce ljudskih prava postupaju pojedinačno ili zajedno sa drugima, kako bi unaprijedili ljudska prava i osnovne slobode i borili se za njihovu zaštitu i ostvarivanje (Deklaracija UN-a o braniteljima ljudskih prava, član 1). 1. Uvod 8 nih informacija ne može zaključiti da su žene češće izložene takvim radnjama, kao ni da postoji tamna brojka neprijavljenih slučajeva. Principi ravnopravnosti i nediskriminacije su sastavni dio svih ugovora i deklaracija o ljudskim pravima. Nediskriminacija je sama po sebi i ljudsko pravo i najbitniji element svih drugih ljudskih prava. Princip zabrane diskriminacije ključni je princip Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ipak, evidentno je da je diskriminacija u BiH i dalje prisutna u mnogim sferama javnog i privatnog života. Branitelji/ce ljudskih prava igraju vitalnu ulogu u demokratskim društvima, ali se često suočavaju sa specifičnim rizicima i meta su raznih vidova maltretiranja zbog svog rada na polju ljudskih prava. Stoga je i njima potrebna veća zaštita. Određene kategorije branite- lja/ca ljudskih prava izložene su povećanim rizicima zbog specifične prirode svog posla. S tim u vezi, pristupilo se detaljnoj analizi identificiranih problema, s posebnim akcen- tom na slučajeve diskriminacije na radnom mjestu i raspoložive mehanizme zaštite od diskriminacije, polazeći od činjenice da policija treba da bude poslodavac za primjer koji pruža jednake mogućnosti za muškarce i žene i omogućava svim zaposlenim da daju svoj puni potencijal u radnom okruženju. Dakle, policija treba da bude uzor i služi kao primjer drugim institucijama te postavlja standarde za postupanje u takvim slučajevima. Fokus provedenog istraživanja jeste identificiranje problema sa kojim se susreću policij- ske službenice u svom radu, s posebnim akcentom na: – izloženost diskriminaciji na radnom mjestu i postojeće mehanizme zaštite i – izloženost napadima prilikom obavljanja službenih poslova i zadataka i postojeće me- hanizme zaštite. 9 U okviru provedenog istraživanja, na osnovu zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, zatraženi su relevantni podaci od svih policijskih organa u BiH (Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA, Granična policija BiH, Direkcija za koordinaciju policijskih ti- jela BiH, MUP Republike Srpske, Federalna uprava policije, Policija Brčko distrikta BiH i 10 kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova), kao i podaci određenih evropskih zemalja koje se ističu kao pozitivni primjeri na polju rodne ravnopravnosti, nakon čega je sačinjena analiza prikupljenih informacija i izvedeni određeni zaključci. Prikupljeni podaci odnose se na dva segmenta: 1) evidentirani slučajevi diskriminacije na radnom mjestu, s posebnim akcentom na dis- kriminaciju po osnovu spola, te seksualnu diskriminaciju, provedeni postupci i meha- nizmi prijave diskriminacije (zaštita od diskriminacije) i 2) evidentirani slučajevi napada na policijske službenike/ce prilikom obavljanja službe- nih radnji, uključujući i sprečavanje ovlaštenih službenih osoba u obavljanju službene radnje, preduzete mjere i radnje i dr. Također je izvršena analiza: – zastupljenosti policijskih službenica u policijskim strukturama u BiH; – zakonske regulative na polju rodne ravnopravnosti; – zakonske regulative na polju zaštite od diskriminacije i – zakonske regulative na polju zaštite ovlaštenih službenih osoba prilikom obavljanja poslova sigurnosti, radi potpunog pregleda aktuelne situacije u vezi sa ovom proble- matikom, te su nalazi navedenih analiza izloženi u uvodnom dijelu istraživanja. Radi što cjelovitijeg istraživanja i sagledavanja stvarnog stanja u ovoj oblasti, provedena je anonimna anketa u kojoj je učestvovalo 45 policijskih službenica iz različitih policij - skih agencija u BiH. Provedena anketa je, također, podijeljena na dva segmenta koja su tretirala dvije grupe pitanja, koja se odnose na eventualnu izloženost diskriminaciji na radnom mjestu, razloge eventualnog neprijavljivanja diskriminacije i dr., te izloženost na- padima prilikom obavljanja službenih poslova i zadatka (fizičke ili verbalne) i eventualne razloge neprijavljivanja i dr. Istraživanje se zasniva i na saznanjima prikupljenim kroz dugogodišnje iskustvo i rad, te razmjenu iskustva sa policijskim službenicima u policijskim organima na svim nivoima u BiH, kroz aktivnosti Udruženja “Mreža žena policajaca”. Radi boljeg razumijevanja i preglednosti, na kraju svakog poglavlja prezentirani su određeni zaključci i eventualne preporuke za dalje postupanje u okviru konkretne problematike. 2. Metode 10 Analizirajući zastupljenost žena u agencijama za provođenje zakona na državnom i enti- tetskom nivou može se konstatirati da su žene podzastupljene u svim ovim strukturama, kao i onima na nižim nivoima policijskog sistema u BiH, posebno na mjestima odlučiva- nja i onima s višim činovima. U strukturi zaposlenih državnih službenica zastupljenost žena je nešto bolja i kreće se oko 40 %, ali broj rukovodećih službenica je znatno niži od ovog postotka. U strukturi policijskih službenika/ca ukupan broj žena kreće se oko 14 %, dok postotak zastupljenosti žena sa visokim činovima u svim agencijama za provođenje zakona u BiH iznosi oko 0,50 %. SIPA je vodeća policijska agencija u BiH po zastupljenosti policijskih službenica u svom sastavu, u svojoj strukturi ima 75 policijskih službenica ili 15,12 %, u odnosu na druge policijske organe gdje se taj procenat kreće od 5,25 % do 10,13 %, prema posljednjem izvještaju Ministarstva sigurnosti BiH iz 2017. godine. Zastupljenost žena u policijskim strukturama u BiH Br. POLICIJSKI ORGAN ZASTUPLJENOST ŽENA 1. SIPA 75 ili 15,12 % 2. MUP KS 138 ili 10,13 % 3. FUP 49 ili 9,35 % 4. MUP TK 126 ili 9,08 % 5. MUP RS 486 ili 9,01 % 6. MUP ZDK 95 ili 8,70 % 7. MUP BPK 13 ili 8,33 % 8. MUP Posavskog kantona 12 ili 8 % 9. MUP Kanton 10 23 ili 7,88 % 10. GPBiH 147 ili 7,78 % 11. MUP USK 57 ili 7,51 % 12. MUP ZHK 14 ili 6 % 13. Policija BDBiH 14 ili 5,53 % 14. MUP HNK 34 ili 5,32 % 15. DKPT 36 ili 5,25 % 16. MUP SBK 40 ili 5,06% 3. Zastupljenost žena u policijskim strukturama u BiH 11 Međutim, iako je evidentno da je procenat zastupljenosti policijskih službenica u poli- cijskim strukturama na svim nivoima u BiH daleko od preporučenog 40 %, u skladu sa preporučenim standardom, ipak, možemo konstatirati da nije mnogo zabrinjavajući broj (procenat) policijskih službenica unutar policijskih struktura, koliko je zabrinjavajući po- datak da žena gotovo nema na višim i rukovodećim pozicijama. Naime, u BiH nijedna žena ne obnaša najvišu poziciju unutar policijskog organa, što zna- či da u 16 policijskih agencija koliko ih egzistira u BiH, nijedna žena ne obnaša dužnost direktora, odnosno komesara ili ministra, niti njihovih zamjenika. U policijskoj strukturi BiH je svega pet žena na pozicijama glavnog inspektora/ice, i to jedna u Graničnoj policiji BiH, što je 8,33 % i četiri u MUP-u Republike Srpske, što je 4,54 %. U činu samostalnog inspektora/ice je 47 žena, i to: – 3 (12,50 %) u SIPA-i; – 1 (2%) u GPBiH; – 40 (13,22 % ) u MUP-u RS; – 1 (11,2 %) u MUP-u USK; – 1 (4,34 %) u MUP-u TK; – 1 (4,76 %) u MUP-u KS i – 1 (4,76 %) u FUP-u. U činu višeg inspektora/ice je 149 žena, i to: – 9 (10,59 % ) u SIPA-i; – 7 (8,54 %) u GPBiH; – 111 (19,89 %) u MUP-u RS; – 1 ( 6,67 %) u Policiji BD; – 1 (3,1 %) u MUP-u USK; – 4 (9,75 %) u MUP-u TK; – 2 (6,06 %) u MUP-u ZDK; – 1 (3,03%) u MUP-u SBK; – 1 (5,55%) u MUP-u HNK; – 2 (9%) u MUP-u ZHK; – 1 (3,03 %) u MUP-u KS; – 1 (5,26%) u MUP-u Kantona 10; – 1 (5,26 %) u MUP-u KS i – 8 (16,66 %) u FUP-u. 2 Prisustvo 149 policijskih službenica u činu viših inspektorica, kao i 47 žena u činu sa- mostalnih inspektorica u okviru policijskih organa u BiH, a imajući u vidu uslove za unapređenje u skladu sa zakonima o policijskim službenicima u BiH, predstavlja realnu mogućost da u bliskoj budućnosti neka od policijskih agencija “proizvede” rukovodeće policijske službenice na najvišim pozicijama. 2 Napomena: U zagradi je naveden postotak žena u odnosu na ukupan broj službenika u tom činu u okviru konkret- nog policijskog organa. 12 Iako je procenat žena (policijskih službenica) u policijskim strukturama u BiH daleko od preporučenih 40 %, na osnovu raspoloživih podataka može se konstatirati da je zastuplje- nost policijskih službenica u blagom porastu, kao i broj žena na višim pozicijama. Kada su u pitanju neke druge evropske zemlje, prema zvaničnim informacijama Policije Kraljevine Švedske, trenutna zastupljenost policijskih službenica u toj zemlji je 32,36 %, te se može konstatirati da se radi o dosta visokom procentu, dok je 25,63 % žena na ruko- vodećim pozicijama. Zanimljivo je da su vlasti u Švedskoj nezadovoljne ovim procentom žena na rukovodećim pozicijama, te ga nastoje povećati. Prema zvaničnim informacijama Policije Kraljevine Holandije trenutna zastupljenost po- licijskih službenica je 32,8 %, dok je čak 40 % žena na rukovodećim pozicijama, te je posebno zanimljivo da se teži ka povećanju navedenog procenta kada su u pitanju ruko- vodeće pozicije s ciljem postizanja pune ravnopravnosti (50 %). Kao problem se ističe nedovoljan broj osoba različitog porijekla na rukovodećim pozicijama, čemu se trenutno posvećuje posebna pažnja. Prema informacijama iz otvorenih izvora Engleska i Vels (gov.uk.) u okviru 43 policijska organa imaju 28,2 % policijskih službenica, od čega je 21,4 % na rukovodećim pozicija- ma. Ako uzmemo za primjer američki FBI, gdje je, prema podacima iz otvorenih izvora, oko 19 % agenata žena, možemo konstatirati da se ne radi o izrazito visokom procentu, ali se 21,5 % žena nalazi na rukovodećim pozicijama. Imajući u vidu činjenicu da su policijske službenice podzastupljene u policijskim organi- ma na svim nivoima u BiH, može se konstatirati da policijski organi u BiH trebaju predu- zeti sve potrebne mjere i radnje u skladu sa odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH i relevantnim međunarodnim dokumentima koji se direktno primjenjuju u BiH, s ciljem promocije rodne ravnopravnosti i integracije rodnih pitanja u policijske strukture u BiH, a sve s ciljem povećanja broja žena uopće, a posebno na višim i rukovodećim pozicijama. U tom kontekstu, kao pozitivni primjeri mogu se istaći SIPA i MUP RS, koji su u prethodnom periodu poduzimali određene konkretne mjere s ciljem postizanja rodne ravnopravnosti. U tu svrhu u SIPA-i je donesen dokument “Preporuke za postupanje u oblasti rodne ravnopravnosti za policijske službenike/ce” koji predviđa niz konkretnih aktivnosti u ovoj oblasti. Ako se uzmu u obzir primjeri zastupljenosti policijskih službenica u policijskim orga- nima drugih zemalja, može se zaključiti da određene mnogo razvijenije zemlje od naše, istina, imaju veći broj žena u svom sastavu, ali se ne radi o drastično većem broju, dok je broj žena na rukovodećim pozicijama u tim zemljama (oko 20–40 %) daleko veći i dra- stično odstupa od onoga u BiH (0,5 %). 13 S ciljem sagledavanja kompletne slike i ulaženja u srž problema podzastupljenosti po- licijskih službenica u policijskim strukturama u BiH, izvršena je analiza zakonodavnog okvira u BiH koji tretira oblast ravnopravnosti spolova i zabrane diskriminacije, kao i međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u BiH. Kada je u pitanju međunarodni pravni okvir, od posebnog značaja su sljedeći dokumenti UN-a: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 3, Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)4 i Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 “Žene, mir i si- gurnost”5. Nadalje, potrebno je spomenuti dokumente Vijeća Evrope: Evropsku konven- ciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda6 i Istanbulsku konvenciju7, te dokumente Evropske unije, kao što su: Ugovori o osnivanju, Povelja o osnovnim pravima, direktive i druge. Karakteristike ovih dokumenata su te što su sastavni dio Ustava BiH i direktno se primje- njuju u BiH, te je naša zemlja preuzela određene obaveze pristupanjem međunarodnim dokumentima, s posebnim akcentom na usaglašavanje zakona. Stupanjem na snagu Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena po prvi put je donesena međunarodno priznata definicija diskriminacije po osnovu spola, koja je preuzeta i ugrađena i u naš Zakon o ravnopravnosti spolova BiH. Za sigurnosne organe posebno je značajna Rezolucija 1325 UN-a, koja naglašava važ- nost uloge i ravnopravnog učešća žena u sprečavanju i rješavanju konflikata, te izgradnji održivog mira. Ona poziva države članice da osiguraju veće prisustvo žena u donošenju odluka na svim nivoima odlučivanja. To je preduslov za veće uključivanje perspektive ravnopravnosti spolova u sektore odbrane i sigurnosti, te veću zaštitu i poštivanje ljud- 3 Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Generalna skupština Ujedinjenih nacija (A/RES/217,10. decembar 1948). 4 Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, Generalna skupština Ujedinjenih nacija, 1979. Radi se o prvom međunarodno priznatom dokumentu o pravima žena. Na snagu je stupila kao međunarodni ugovor 1981. godine, nakon što ju je ratificiralo 20 zemalja. Trenutno je 179 zemalja ili 90 % članica UN-a potpisalo Konvenciju, a među njima je i BiH. Ova konvencija je sastavni dio Ustava BiH, te se direktno primjenjuje i ima prioritet nad domaćim zakonima. 5 Rezoluciju 1325 “Žene, mir i sigurnost” Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je 2000. godine. Ovo je prva rezolucija koja se konkretno bavi utjecajem rata na žene i djevojčice i ženskim doprinosom rješavanju konflikta i održivom miru. 6 Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda instrument je Vijeća Evrope, potpisana 1950. go- dine, a stupila na snagu 1953. godine. Radi se o najvažnijem evropskom međunarodnom dokumentu iz ove oblasti. 7 Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici je međunarodni ugo- vor sastavljen pod okriljem Vijeća Evrope, potpisan 2011. godine u Istanbulu, zbog čega je poznat kao “Istanbulska konvencija”. Konvencija ima za cilj sprečavanje nasilja, zaštitu žrtava i okončavanje nekažnjivosti počinitelja. 4. Pravni okvir za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u BiH 14 skih prava žena i djevojčica, kako u ratnim sukobima, tako i u procesima postizanja mira i sigurnosti. Kada je u pitanju domaći pravni okvir, svakako je najbitnije spomenuti Zakon o rav- nopravnosti spolova u BiH 8, Gender akcioni plan BiH za period 2013–2017, Akcioni plan za implementaciju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 “Žene, mir i sigurnost” za period 2014–2017. i Strategiju za provođenje Istanbulske konvencije, uz napomenu da je u toku izrada novih akcionih planova, budući da se određeni odnose na period do 2017. godine. Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH usvojen je u Parlamentarnoj skupštini BiH 22. 5. 2003. godine, a stupio je na snagu 24. 6. 2003. godine. Predmetni zakon preuzima sve obaveze iz Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena UN-a, te uvodi me- đunarodne standarde u pravni sistem BiH. Zakon garantira ravnopravnost spolova u svim oblastima javnog i privatnog života i pruža zaštitu od diskriminacije. Dakle, u skladu sa Akcionim planom za implementaciju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 “Žene, mir i sigurnost” za period 2014–2017, Gender akcionim planom BiH za period 2013–2017, odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, drugim do- maćim i međunarodnim dokumentima svi organi vlasti u BiH obavezni su poduzeti sve odgovarajuće i potrebne mjere radi postizanja ravnopravnosti spolova u svim obla- stima, što se odnosi i na policijske organe na svim nivoima u BiH. U praksi se pokazalo da veliki broj policijskih organa u BiH nije spreman da uvede po- sebne mjere 9 za žene koje će doprinijeti postizanju rodne ravnopravnosti, pravdajući se da na taj način diskriminiraju policijske službenike (muškarce). S tim u vezi, potrebno je kontinuirano podsjećati na član 2. stav (4) Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH koji glasi: “Diskriminacijom se ne smatra uvođenje, donošenje i provođenje privremenih po- sebnih mjera s ciljem otklanjanja postojeće neravnopravnosti, promoviranja jednakosti i zaštite ravnopravnosti spolova.” Dalje, Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH u članu 20. (oblast koja se odnosi na javni život) propisuje ravnopravnu zastupljenost oba spola u upravljanju i procesima odluči- vanja. Radi bržeg postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenja odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u BiH, član 20. usklađen je sa Pre- porukom 3. Odbora ministara Vijeća Evrope, koja propisuje da: “Ravnopravna zastuplje- nost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen u procentu od 40 % u državnim tijelima na svim nivoima organizacije vlasti ili tijelima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke, pravna lica s javnim ovlaštenjima, pravna lica koja su pod kontrolom države...” Odredbama člana 24. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH za organe vlasti na držav- nom nivou stvorena je obaveza poduzimanja svih odgovarajućih i potrebnih mjera radi provođenja tog zakona i Gender akcionog plana BiH, te donošenja programa mjera radi postizanja ravnopravnosti spolova u svim oblastima. Iz naprijed navedenog vidljivo je da je pitanje ravnopravnosti spolova regulirano brojnim domaćim i međunarodnim dokumentima, zakonskim i podzakonskim aktima, te se može 8 “Službeni list BiH” br. 16/03, br. 102/09 i br. 32/10. 9 Posebne mjere mogu biti npr. u pogledu davanja prednosti ženi prilikom unapređenja u viši čin u slučaju da dva kandidata ostvare isti broj bodova, prednost pri upućivanju na stručne edukacije jer je za napredovanje potrebno stručno usavršavanje, veće učešće u komisijama, radnim grupama i sl. 15 zaključiti da BiH ima odgovarajući pravni okvir koji prati aktuelne međunarodne standarde u oblasti ravnopravnosti spolova. Dakle, sve institucije vlasti u BiH dužne su poduzeti sve odgovarajuće i potrebne mjere radi provođenja odredbi propisanih Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH, i to: donoše- nje programa mjera, usklađivanje zakona, provođenje aktivnosti i mjera Gender akcionog plana, prikazivanje statističkih podataka razvrstanih po spolu, i sve druge aktivnosti kako bi se osigurala ravnopravnost spolova. Ravnopravnost se postiže: • zakonima, • kriterijima, • praksama i • posebnim mjerama. Aktuelni zakoni o policijskim službenicima u BiH, uglavnom, nisu usklađeni sa Zako- nom o ravnopravnosti spolova u BiH. U Prijedlogu Zakona o policijskim službenicima BiH koji je upućen u dalje procedure usvajanja predložene su određene izmjene i dopune koje djelimično uključuju rodnu perspektivu. U članu 2. navedenog zakona (Upotreba muškog i ženskog roda) propisano je da se izrazi koji su u predmetnom zakonu radi pre- glednosti dati u jednom gramatičkom rodu bez diskriminacije odnose i na muškarce i na žene. Također, u članu 5. (Nacionalna zastupljenost) u stavu (2) propisano je da se u poli- cijskim tijelima na koja se odnosi ovaj zakon promovira ravnopravna zastupljenost žena i muškaraca u strukturi policijskih službenika. Također, treba spomenuti i predložene izmjene članova navedenog zakona koji se odnose na uslove unapređenja, te je usvojena preporuka koja se odnosi na dosadašnje prepreke napredovanja policijskim službenicama koje su bile odsutne s posla zbog porodiljskog odsustva, u smislu da im se prilikom pri- jave na konkurse za unapređenje uzimaju u obzir “posljednje tri godišnje ocjene rada”. Navedene predložene izmjene u zakonu dobar su primjer napretka u ostvarivanju rodne ravnopravnosti i treba insistirati na istim izmjenama u zakonima o policijskim službeni- cima na svim nivoima u BiH. 16 Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. godine. Inicijativu za izradu jedinstve - nog zakona koji bi nudio mehanizme za zaštitu od diskriminacije pokrenule su organiza- cije civilnog društva. Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim osobama u BiH i uređuje sistem zaštite od diskriminacije. U skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze nadležnih institucija BiH, da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. 10 Osnovni pojmovi Zakonom o zabrani diskriminacije propisano je da će se diskriminacijom smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojoj osobi ili grupi osoba i onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili soci- jalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka dru- ga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojoj osobi onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života. 11 Zakon razlikuje neposrednu i posrednu diskriminaciju12. Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim čla - nom 2. Zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neka osoba ili grupa osoba dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe ili grupe osoba u sličnim situacijama. 13 Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja neke osobe ili grupe osoba 10 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 1. 11 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 2. 12 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16) član 3. 13 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16) član 3. 5. Pravni okvir za zaštitu od diskriminacije u BiH 17 u odnosu na osnove definirane u članu 2. stav (1) Zakona u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druge osobe.14 Ostali oblici diskriminacije: Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje po osnovu spola kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje ili kojim se postiže takav efekat. Seksualno uznemiravanje je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijatelj - sko, degradirajuće ili uvredljivo okruženje. Mobing je oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponav- ljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradaci- ja radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog. Segregacija je djelo kojim (fizičko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovu jedne od ranije pobrojanih osnova u skladu s definicijom diskriminacije. Izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije i pomaganje drugima prilikom diskriminacije, poticanje na diskriminaciju smatra se oblikom diskriminacije. Težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz člana 2. stav 1. Zakona (višestruka diskriminacija). Diskrimina- cija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija) i diskriminacija koja postoji duže vrijeme (produžena diskriminacija). 15 Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kan- tona i Brčko distrikta BiH, općinskih institucija i tijela, te pravnih osoba s javnim ovlašte- njima, kao i postupanje svih pravnih i fizičkih osoba i dr. Također je potrebno spomenuti i Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, u kojem se diskriminacija po osnovu spola definira kao svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda 16. Ovaj zakon također razlikuje direktnu i indirektnu diskriminaciju, te u svojim oblicima diskri- minacija može biti direktna, indirektna, uznemiravanje, seksualno uznemiravanje, potica- nje na diskriminaciju i nasilje na osnovu spola. U skladu sa članom 9. ovog zakona (tačka b) ravnopravnost spolova znači da su osobe muškog i ženskog spola jednako prisutne u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na spol (tačka c) podrazumijeva odsustvo prepreka za eko- nomsko, političko i društveno učešće po osnovu spola. 14 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 3, stav (2). 15 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 4, stav (6). 16 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” br. 16/03, br. 102/09, br. 32/10), član 3. 18 Diskriminacija u jeziku Nadalje, diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam. 17 Takvi primjeri u policijskoj praksi veoma su česti, npr.: policajac, inspektor, istražitelj, stručni saradnik, supervizor, analitičar, policijski službenik itd., na koji način se oslovljavaju i osobe ženskog spola. Na osnovu prikupljenih informacija od policijskih organa u BiH, te kroz dugogodišnji rad sa policijskim službenicima/ama vidljivo je da se u policijskim strukturama u BiH još uvijek nedovoljno koristi rodno osjetljivi jezik. On se ne koristi u svakodnevnoj usme- noj komunikaciji, pisanoj korespondenciji, ni u zakonskim ili podzakonskim aktima i dr. Primijećeno je da rodno osjetljivi jezik ne koriste ni policijske službenice, te da u okviru policijskih organa ne postoji dovoljno razumijevanja i prakse u njegovoj primjeni. Može se zaključiti da zaposleni u policijskim organima u BiH nemaju dovoljno iskustva sa primjenom rodno osjetljivog jezika u praksi, što upućuje na potrebu organiziranja po- sebne edukacije na ovu temu. Određeni policijski organi (npr. SIPA) internim aktima podstiču i preporučuju korištenje rodno osjetljivog jezika, te se mogu vidjeti određeni pomaci, u smislu da se rodno osjet- ljivi jezik koristi u pojedinačnim rješenjima, odlukama i sl. Zaštita od diskriminacije U zavisnosti od oblika diskriminacije utvrđeni su i načini zaštite, i to: disciplinski postu- pak, tužba i krivična prijava. Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka se u pravilu podnosi kada u radu ili radnim odnosima dođe do diskriminacije, seksualnog uznemiravanja ili uznemiravanja na osnovu spola. U skladu sa propisima koji uređuju prava, dužnosti i odgovornosti svih zaposlenih osoba, diskriminacija i djela seksualnog uznemiravanja i uznemiravanje na osnovu spola definirana su kao povreda radne dužnosti koja povlači disciplinsku odgovornost. Ukoliko neki od ovih oblika diskriminacije nastane u okviru obavljanja radnih dužnosti, moguće je od poslodavca zahtijevati pokretanje disciplinskog postupka. 17 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” br. 16/03, br. 102/09, br. 32/10), član 9, tačka e). 15 komunikaciji, pisanoj koresponde nciji, ni u zakonskim ili podza konskim aktima i dr. Primijećeno je da rodno osjetljivi jezik ne koriste ni policijs ke službenice, te da u okviru policijskih organa ne postoji dovoljno razumijevanja i prakse u njegovoj primjeni. Može se zaključiti da zaposleni u policijskim organima u BiH ne maju dovoljno iskustva sa primjenom rodno osjetljivog jezika u praksi, što up ućuje na potrebu organiziranja posebne edukacije na ovu temu. Određeni policijski organi (npr. SIPA) internim aktima podstiču i preporučuju korištenje rodno osjetljivog jezi ka, te se mogu vidjeti određen i pomaci, u smislu da se rodno osjetljivi jezik koristi u pojedinačnim rješenjima, odlukama i sl. Zaštita od diskriminacije U zavisnosti od oblika diskriminacije utvrđeni su i načini zašt ite, i to: disciplinski postupak, tužba i krivična prijava. Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka se u pravilu podno si kada u radu ili radnim odnosima dođe do diskriminacije, seksualnog uznemiravanj a ili uznemiravanja na osnovu spola. U skladu sa propisima koji uređuju prava, dužnost i i odgovornosti svih zaposlenih osoba, diskriminacija i djela seksualnog uznemiravanja i uznemiravanje na osnovu spola definirana su kao povreda radne dužnosti koja povlači dis ciplinsku odgovornost. Ukoliko neki od ovih oblika diskriminacije nastane u okviru oba vljanja radnih dužnosti, moguće je od poslodavca zahtijevati pokretanje disciplinskog postupka. Tužba se u pravilu podnosi za dir ektni i indirektni oblik diskr iminacije na osnovu spola. Svako ko smatra da je žrtva diskriminacije ili da mu je diskriminacijom povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu tog prava u postupku u kojem se odlučuje o tom pravu kao glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku z a zaštitu od diskriminacije u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Zakon o ravnopr avnosti spolova u BiH i Zakon o zabrani diskriminacije BiH međusobno su usaglašeni i u dijelu u kojem se žrtve diskriminacije upućuju na mogućnost korištenja pravnih mehaniza ma za zaštitu prava koja su Diskriminacija u radnim odnosima Direktna i indirektna diskriminacija (uključujući viktimizaciju) Seksualno uznemiravanje, uznemiravanje na osnovu spola, nasilje u porodici  Disciplinski postupak  Tužba  Krivična prijava 19 Tužba se u pravilu podnosi za direktni i indirektni oblik diskriminacije na osnovu spola. Svako ko smatra da je žrtva diskriminacije ili da mu je diskriminacijom povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu tog prava u postupku u kojem se odlučuje o tom pravu kao glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku za zaštitu od diskrimina - cije u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH i Zakon o zabrani diskriminacije BiH međusobno su usaglašeni i u dijelu u kojem se žrtve diskriminacije upućuju na mogućnost korištenja pravnih mehanizama za zaštitu prava koja su predviđena navedenim zakonima (vrste tužbi, nadležnosti, rokovi, teret dokazivanja, viktimizacija i drugi). Krivična prijava se u pravilu podnosi za nasilje na osnovu spola, nasilje u porodici, sek- sualno uznemiravanje ili uznemiravanje na osnovu spola. U skladu sa Zakonom o rav- nopravnosti spolova u BiH: “Ko na osnovu spola vrši nasilje, uznemiravanje ili seksual- no uznemiravanje kojim se ugrozi mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet kaznit će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.” 18 Nasilje u porodici je krivično djelo koje je inkriminirano krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta, dok entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici utvrđuju zaštitne mje- re koje se mogu izreći počiniteljima. Pored ovih djela postoji i niz drugih krivičnih djela koja imaju elemente nasilja na osnovu spola koji su definirani krivičnim zakonima u BiH. Dalje, Zakonom o zabrani diskriminacije u poglavlju V detaljno su obrađeni postupci za zaštitu od diskriminacije. U skladu sa članom 11. navedenog zakona svaka osoba ili grupa osoba koja smatra da je diskriminirana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka. U članu 12. istog zakona propisano je da su osobe ili grupe osoba koje su izložene bilo kojem obliku diskriminacije ovlaštene da podnesu tužbu. U skladu sa istim zakonom u članu 13. propisano je da je za sporove po tužbi nadležan u prvom i drugom stepenu, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište, te sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije. Rok za podnošenje tužbe iznosi tri godine od dana saznanja o uči- njenoj povredi prava, a najdalje pet godina od dana učinjenja povrede. U skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH 19 i Zakonom o zabrani diskrimi - nacije20 sud i drugi organi primjenjuju načelo hitnosti u svim postupcima u kojima se ispituju tvrdnje o počinjenoj diskriminaciji. U skladu sa općim pravilima postupka, sud i drugi organi dužni su preduzeti sve neophodne mjere kojima će se osigurati da se po- stupci u kojima se ispituju tvrdnje o počinjenoj diskriminaciji provedu hitno i okončaju u najkraćem roku. U skladu sa članom 18. Zakona o zabrani diskriminacije viktimizacija, kao oblik diskri- minacije, zabranjena je i predstavlja svaki oblik nepovoljnog postupanja prema osobama koje su u dobroj vjeri prijavile ili namjeravaju prijaviti diskriminaciju, prisustvovale ili svjedočile diskriminaciji, odbile nalog za diskriminatornim postupanjem, na bilo koji na- čin učestvovale u postupku za zaštitu od diskriminacije, pružile ili imale namjeru ponuditi 18 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” br. 16/03, br. 102/09, br. 32/10), član 29. 19 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” br. 16/03, br. 102/09, br. 32/10), član 31. 20 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 11. 20 informacije ili dokumente potrebne u postupku zaštite od diskriminacije ili o diskrimina- tornom postupanju informirale javnost. U Zakonu o zabrani diskriminacije u poglavlju VI obrađene su kaznene (prekršajne) odredbe, koje se odnose na povredu ovog zakona, kao i u Zakonu o ravnopravnosti spo- lova u BiH u poglavlju 15 (kaznene odredbe), članovi 29. i 30. Nadalje, centralna institucija za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava BiH koji zaprima pojedinačne i grupne žalbe u vezi sa diskriminacijom, te fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele žalbu zbog diskriminacije daje potrebna obavješte- nja o njihovim pravima i obavezama, te mogućnostima sudske i druge zaštite. 21 Diskriminacija.ba Također je bitno istaći da u BiH egzistira web-stranica www.diskriminacija.ba, koju je uspostavio Mediacentar Sarajevo, a ima i prateće naloge na društvenim mrežama Face- book i Twitter. Na navedenoj stranici građanima se pružaju informacije o diskriminaciji, o tome šta ona podrazumijeva i mehanizmima zaštite, te postoji mogućnost online prijave slučajeva diskriminacije. Građani se podstiču da prijave diskriminaciju, uz napomenu da će sva pitanja, komentari i problemi biti proslijeđeni pravnom timu koji čine eksperti iz oblasti prava sa višegodišnjim iskustvom u zastupanju slučajeva diskriminacije. Također je ostavljena mogućnost anonimnog dostavljanja upita i prijava. Stranica je uspostavljena u okviru Antidiskriminacionog programa (AD program) koji je pokrenut 2010. godine, na inicijativu Fonda Otvoreno društvo BiH. Program je obuhva- tao 4 komponente – besplatnu pravnu pomoć, monitoring slučajeva diskriminacije u BiH, izradu policy preporuka za unapređenje zakonskog okvira za borbu protiv diskriminacije i javnu kampanju za podizanje svijesti o ovom problemu. U implementaciji programa učestvovalo je sedam lokalnih nevladinih organizacija. Od 2014. godine program se im- plementira pod nazivom “Jednakost za sve: koalicija organizacija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije”, uz podršku USAID-a i Fonda Otvoreno društvo BiH. Pro- jekat vodi Mediacentar Sarajevo, u saradnji sa Centrom za društvena istraživanja – Ana- litika, te organizacijama “Vaša prava BiH” i “Prava za sve”. “Jednakost za sve: koalicija organizacija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije” promovira aktivnu ulogu civilnog društva i građana u sprečavanju i borbi protiv diskriminacije u BiH. Program zagovara promjenu politika koje se odnose na pitanje diskriminacije u BiH, te sarađuje sa organizacijama civilnog društva jačajući njihove kapacitete da se aktivnije uključuju u borbu protiv diskriminacije. “Vjerujemo da se o diskriminaciji mora voditi javna debata koja će građanima BiH omo- gućiti da budu bolje informirani o slučajevima diskriminacije, mehanizmima zaštite i svojim pravima. Zbog toga smo kreirali i razvijamo portal www.diskriminacija.ba koji omogućava da se o ovim problemima u BiH razgovara kontinuirano i slobodno”, navodi se na stranici. 22 Kada je u pitanju zakonodavni okvir u BiH koji se odnosi na ravnopravnost spolova i za- branu diskriminacije, te mehanizme zaštite, možemo zaključiti da je pravni okvir u BiH veoma dobar, te da je u skladu sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti. Međutim, 21 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 7. 22 www.diskriminacija.ba 21 kao i u mnogim drugim sferama, može se primijetiti da se on u cijelosti ne primjenjuje u praksi, o čemu svjedoči mali broj žena (policijskih službenica) u policijskim strukturama u BiH, uprkos propisanim standardima i obavezama, kao i indikativno mali broj eviden- tiranih slučajeva diskriminacije unutar policijskih organa. Budući da su žene podzastupljene u policijskim organima na svim nivoima u BiH, a po- sebno na višim i rukovodećim poslovima, opravdano se postavlja pitanje postojanja dis- kriminacije po osnovu spola unutar policijskih organa. Samo statistički pokazatelji mogu biti potvrda da je mali procenat žena rezultat spolne diskriminacije i još uvijek prisutnih stereotipa o policijskom zanimanju kao ekskluzivno muškom zanimanju, te nedovoljnim naporima za integraciju rodne perspektive unutar policijskih organa i podizanja svijesti o rodnoj ravnopravnosti. 5.1. Policijski organi u BiH – mehanizmi zaštite od diskriminacije Mehanizmi zaštite U zakonima o policijskim službenicima na svim nivoima u BiH kao teža povreda služ- bene dužnosti tretira se, između ostalog, diskriminacija pri vršenju dužnosti, kako slijedi: Zakon o policijskim službenicima BiH: Poglavlje X – Disciplinska odgovornost, član 105. “Teže povrede službene dužnosti” stav (1) tačka 26 glasi “vršenje diskriminacije pri izvršavanju dužnosti, po osnovu rase, boje kože, spola, jezika, religije, političkog ili dru- gog opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla ili bilo po kojem drugom osnovu.” Zakon o policijskim službenicima Republike Srpske: Poglavlje X – Disciplinska od- govornost, član 98. “Teže povrede dužnosti i povrede koje narušavaju interese i ugled Ministarstva i druge javne interese” stav u) “vršenje diskriminacije pri vršenju dužnosti na osnovu: rase, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog opredjeljenja, na- cionalnog ili socijalnog porijekla ili po bilo kojem drugom osnovu.” Zakon o policijskim službenicima Federacije BiH: Poglavlje XI – Disciplinska odgo- vornost, član 107. “Teže povrede službene dužnosti” stav) 26. “vršenje diskriminacije pri vršenju dužnosti na osnovu: rase, boje kože, spola, jezika, religije, političkog ili drugog opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla ili po bilo kojem drugom osnovu.” Zakon o policijskim službenicima Brčko distrikta BiH: Poglavlje VII – Disciplinska odgovornost, Odjeljak B. Povrede službenih dužnosti, član 118. “Teže povrede službene dužnosti” stav y)“vršenje diskriminacije pri vršenju dužnosti na osnovu: rase, boje kože, spola, jezika, religije, političkog ili drugog opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog po- rijekla ili po bilo kojem drugom osnovu.” Navedeno je dodatno razrađeno kroz pravilnike o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika na svim nivoima u BiH. Moglo bi se govoriti o usklađivanju ovog člana sa definicijom iz Zakona o zabrani diskri- minacije koja pruža sveobuhvatniji pristup, ali je, ipak, veoma značajno napomenuti da aktuelne definicije podrazumijevaju i diskriminaciju “po bilo kojem drugom osnovu”, što daje mogućnost da se pod diskriminaciju podvede niz drugih oblika. Za izvršenje ovog disciplinskog prekršaja predviđena je minimalna novčana kazna od 20 % ličnog dohotka u trajanju od 6 mjeseci i maksimalna kazna – prestanak radnog odnosa. 22 Kumulativno se izriče i sankcija obustavljanja unapređenja u viši čin za vremenski period od 12 mjeseci do tri godine.23 U policijskim organima na svim nivoima u BiH, odjel za unutrašnju kontrolu/jedinica za profesionalne standarde nadležna je za zaprimanje prijava i provođenje internih postupa- ka, te su procedure u različitim policijskim organima uglavnom unificirane. Interni postupak se pokreće na osnovu pritužbe građana, zahtjeva jednog ili više zapo- slenih u policijskom organu, zahtjeva neposredno nadređenog policijskog službenika, zahtjeva šefa kancelarije za žalbe i pritužbe građana pri ministarstvu (pismeno, usmeno, putem e-maila ili faksa, sandučića za žalbe) i druge načine. Kada unutrašnja kontrola u konkretnom slučaju ustanovi da ima elemenata za pokretanje disciplinskog postupka, predmet prosljeđuje disciplinskoj komisiji na dalji rad, koju imenuje direktor/rukovodilac policijskog organa. U MUP-u Republike Srpske disciplinski tužilac pokreće disciplinski postupak za težu povredu službene dužnosti. Nakon provedenog disciplinskog postupka policijski službenik koji je predmet postupka može podnijeti žalbu odboru za žalbe policijskih službenika na svim nivoima u BiH. Međutim, žrtva eventualne diskriminacije nije u mogućnosti podnijeti žalbu na ishod provedenog disciplinskog postupka, osim što može pokrenuti tužbu pred sudom o sop- stvenom trošku ili podnijeti krivičnu prijavu ukoliko smatra da ima elemenata krivične odgovornosti. Imajući u vidu činjenicu da odjel za unutrašnju kontrolu, kao i disciplinsku komisiju, koja provodi eventualni dalji postupak, čine zaposleni unutar policijskog organa, može se postaviti pitanje da li to može biti smetnja/prepreka žrtvi da prijavi diskriminaciju kojoj je izložena, budući da postoji velika vjerovatnoća da poznaje te osobe i može osjećati nelagodu prilikom prijave ili davanja izjave, te eventualno osjećati strah od osude, ismi- javanja i sl. S tim u vezi, potrebno je razmotriti uspostavu eksternog tijela kojem žrtva može podnijeti žalbu. Iako u BiH egzistira i Ombudsmen za ljudska prava BiH (kao eksterno tijelo) koje zaprima žalbe u vezi sa diskriminacijom, ipak, treba imati u vidu da njegove odluke nisu obavezujuće. Evidentirani slučajevi diskriminacije U okviru provedenog istraživanja zatraženi su podaci od 16 policijskih agencija u BiH o evidentiranim slučajevima diskriminacije na radnom mjestu, s posebnim akcentom na slučajeve diskriminacije po osnovu spola, seksualnog uznemiravanja i dr. Odgovori su dostavljeni od strane 14 policijskih organa. Na osnovu prikupljenih informacija, došlo se do saznanja da devet policijskih organa (SIPA, Granična policija BiH, Policija Brčko distrikta, MUP Unsko-sanskog kantona, MUP Srednjobosanskog kantona, MUP Kantona 10, MUP Posavskog kantona, MUP Ze- ničko-dobojskog kantona i MUP Zapadnohercegovačkog kantona) nije imalo evidentira- nih (prijavljenih) slučajeva diskriminacije na radnom mjestu po bilo kojem osnovu. Dalje, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH, MUP Bosansko-podrinjskog kan- tona, MUP Tuzlanskog kantona i MUP Kantona Sarajevo imali su evidentirane prijave slučajeva diskriminacije (ukupno šest – zbog mobinga, nepristrasnog ocjenjivanja, pri- 23 Zakon o policijskim službenicima BiH, član 105, stav (1) tačka 26 i Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti policij- skih službenika BiH. 23 strasnog odnosa rukovodilaca i po osnovu vjere), na osnovu čega su pokrenuti odgovara- jući interni postupci u kojima nisu utvrđeni elementi povrede službene dužnosti, odnosno nije bilo dovoljno dokaza. 24 Federalna uprava policije ima evidentiranu jednu prijavu diskriminacije po osnovu spola, koja je rezultirala pokretanjem disciplinskog postupka i izricanjem odgovarajuće disci- plinske sankcije. 25 Dakle, od 14 policijskih organa26 koji su dostavili tražene podatke, pet policijskih organa imalo je evidentirane slučajeve diskriminacije (ukupno 7), od čega je samo jedan slučaj kvalificiran kao diskriminacija na osnovu spola, te je rezultirao provedenim postupkom i izricanjem odgovarajuće disciplinske sankcije, dok ostali nisu dokazani. Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da je u 14 policijskih organa u BiH prijavljen samo jedan slučaj diskriminacije po osnovu spola, odnosno da je samo jedan slučaj rezultirao provođenjem disciplinskog postupka i izricanjem odgovarajuće disci- plinske sankcije. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je u policijskim organima u BiH zaposleno više od 16 000 policijskih službenika, među kojima je oko 1 300 žena (policijskih službenica), može se konstatirati da je krajnje indikativan podatak da postoji evidentiran samo jedan slučaj diskriminacije po osnovu spola. Rezultati ankete Radi što cjelovitijeg istraživanja i sagledavanja stvarnog stanja u ovoj oblasti, provedena je anonimna anketa u kojoj je učestvovalo 45 policijskih službenica iz različitih policij - skih agencija u BiH. Na osnovu rezultata ankete utvrđeno je da je od 45 policijskih službenica: • 24 bilo izloženo nekom vidu diskriminacije, iako je nisu prijavile (53,3 %); • 7 nije bilo svjesno da su žrtve diskriminacije dok se nisu upoznale sa osnovnim pojmo- vima diskriminacije iz ankete; • 21 je bila žrtva diskriminacije po osnovu spola, od čega su 4 često bile žrtva diskrimi- nacije po osnovu spola; 24 DKPT ima evidentirane dvije prijave zbog diskriminacije na radnom mjestu (ocjenjivanje policijskog službenika i mobing). U spomenutim slučajevima provedeni su interni postupci, prilikom kojih nisu utvrđeni elementi povrede službene dužnosti. MUP Bosansko-podrinjskog kantona ima evidentiranu jednu prijavu zbog diskriminacije na radnom mjestu (pri- tužba na pristrasan odnos rukovodnih radnika policije prema određenim policijskim službenicima), a po navedenoj prijavi pokrenut je interni postupak i provedena unutrašnja istraga, gdje je ocjena osnovanosti podnesene pritužbe bila “bez dovoljno dokaza”). MUP Kantona Sarajevo ima evidentirane dvije prijave koje se mogu smatrati prijavama diskriminacije, i to: pred- stavka na prijavu mobinga – provedena unutrašnja istraga je okončana ocjenom “neosnovano” i predstavka na prijavu diskriminacije po osnovu vjere – provedena unutrašnja istraga je okončana ocjenom “bez dovoljno dokaza”. MUP Tuzlanskog kantona ima evidentiranu jednu prijavu službenika policije protiv neposrednog rukovodioca zbog navodne diskriminacije. 25 FUP ima evidentiranu jednu prijavu/predstavku zbog postojanja osnovane sumnje na diskriminaciju na radnom mjestu po osnovu spola. Na okolnosti navoda iz predstavke Jedinica za profesionalne standarde provela je interni postupak, ocijenila predstavku osnovanom te je Disciplinskoj komisiji dostavljen zahtjev za pokretanje disciplin - skog postupka protiv prijavljenog policijskog službenika. Disciplinska komisija je prijavljenom izrekla odgova- rajuću disciplinsku sankciju u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima FBiH i Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova. 26 Informacije nisu dostavili MUP RS i MUP HNK. 24 • 7 je bilo žrtva seksualnog uznemiravanja, od čega su 2 često bile žrtva seksualnog uznemiravanja; • 23 su izjavile je da su se osjećale loše zbog diskriminacije kojoj su bile izložene. Kao razloge za neprijavljivanje diskriminacije, ponuđene su sljedeće opcije i dati odgo- vori, kako slijedi: 27 - Nisam bila svjesna da sam izložena diskriminaciji – 4 PS - Nisam željela da bilo kome pravim problem – 5 PS - Iz straha za svoju sigurnost – 1 PS - Iz straha od osude ili ismijavanja – 4 PS - Nisam znala kome i kako da prijavim – 4 PS - Drugo – 12 PS Obuke na temu diskriminacije U okviru provedenog istraživanja od policijskih organa zatražene su informacije o pri- sustvu policijskih službenika/ca na obukama na temu diskriminacije. Na osnovu zapri- mljenih informacija vidljivo je da obuke tog tipa nisu organizirane na nivou policijskih organa, te ih je veoma mali broj službenika/ca pohađao. 28 Kao pozitivan primjer ističemo da je SIPA, na inicijativu kontakt osobe za rodna pitanja, u godišnji Plan i program obuke za 2018. godinu, uvrstila obuku na ovu temu za sve za- poslene, što je preporuka za sve policijske organe u BiH. Evropske prakse Na osnovu informacija prikupljenih od policijskih organa nekih evropskih zemalja (Re- publika Austrija, Kraljevina Holandija, Kraljevina Švedska), može se zaključiti da one imaju znatno veći broj evidentiranih slučajeva diskriminacije na radnom mjestu, gdje se kao oblici diskriminacije pojavljuju razni osnovi (starosna dob, religija, porijeklo, spol itd.), kao i uhodane mehanizme za prijavu i zaštitu od diskriminacije. S obzirom na slo- ženost policijske strukture u BiH i druge specifičnosti našeg ukupnog sistema, bilo bi veoma teško primjenjivati modele drugih zemlja, iako se oni u mnogome ne razlikuju od onih u BiH. Međutim, zanimljivo je da u Švedskoj paralelno sa eventualnim krivičnim ili disciplinskim postupkom u slučaju diskriminacije teče i određeni postupak “iz perspekti- ve zdravlja i sigurnosti na poslu”, koji je policijski organ dužan provesti u svakom slučaju diskriminacije ili nejednakog postupanja. U tom smislu treba razmotriti uvođenje posebnih mehanizama zaštite žrtve koja prijavi diskriminaciju u okviru policijskog organa kroz određeni sistem podrške. Također, policijski organi u drugim evropskim zemljama posebnu pažnju posvećuju pod- sticanju prijavljivanja svih slučajeva diskriminacije sa najvišeg rukovodnog nivoa i podi- zanju svijesti o diskriminaciji kroz edukacije. 27 Ostavljen je izbor da se zaokruži više ponuđenih odgovora. 28 Primjera radi, u DKPT-u je jedan službenik/ca prisustvovao takvoj obuci, u MUP-u BPK 9, MUP-u SBK 2, MUP-u USK 5, Policiji BD 39, dok službenici MUP-a Posavskog kantona, MUP-a TK, MUP-a ZHK i SIPA-e nisu prisu- stvovali obukama na ovu temu. 25 Zaključak Na osnovu prikupljenih informacija, može se zaključiti da uprkos prisutnim mehanizmi - ma za prijavu i zaštitu od diskriminacije, u okviru policijskih organa na svim nivoima u BiH, gotovo nema evidentiranih prijavljenih slučajeva po ovom osnovu, odnosno eviden- tirano je svega sedam slučajeva u posljednjih sedam godina, od čega je samo jedan slučaj diskriminacije po osnovu spola, te je samo jedan slučaj u konačnici procesuiran. Provedenom anketom utvrđeno je da su 24 od 45 (više od pola) anketiranih policijskih službenica bile izložene nekom vidu diskriminacije koju nisu prijavile, od čega je 21 bila izložena diskriminaciji po osnovu spola, sedam seksualnom uznemiravanju, dok sedam nije bilo svjesno da su izložene diskriminaciji. Rezultati ankete upućuju na veliku tamnu brojku. Iz svega naprijed navedenog može se zaključiti da policijski službenici/ce nisu dovoljno osviješteni o prisutnosti diskriminacije, ne znaju je prepoznati, te nisu dovoljno upoznati sa mehanizmima zaštite. Također, nisu podsticani i ohrabrivani da prijavljuju diskri- minaciju. S tim u vezi, potrebno je ohrabrivati prijavljivanje slučajeva diskriminacije i zaštititi žr - tve čime se šalje jasna poruka da je policija poslodavac koji pruža jednake mogućnosti za žene i muškarce, omogućava svim zaposlenim da daju svoj puni potencijal u radnom okruženju, kao i da upravo policija služi kao primjer drugim institucijama i postavlja standarde za postupanje u takvim slučajevima. Kroz razgovore sa policijskim službenicama došlo se do informacija da one nemaju po- vjerenja u službenike odjela za unutrašnju kontrolu koji su nadležni za zaprimanje pri- java, budući da sumnjaju u njihovu stručnost i dovoljno poznavanje ove problematike, polaze od pretpostavke da se njihova prijava “neće shvatiti ozbiljno”. Potrebno je napomenuti da su u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije sva javna tijela, te ostale pravne osobe dužni da u svoje opće pravne akte, ili kroz posebne pravne akte, reguliraju načela i principe jednakog postupanja, te da osiguraju efikasne interne procedure zaštite od diskriminacije. 29 Preporuke 1. Organizirati obuku na temu diskriminacije za sve zaposlene u policijskim organima s ciljem podizanja svijesti o prisutnosti ove pojave, njenog prepoznavanja (pojam i vr - ste) i prisutnim mehanizmima zaštite (prijava i postupak). Obuku na ovu temu uvrstiti u godišnji plan i program obuke policijskog organa. 2. Organizirati obuke za predstavnike odjela za unutrašnju kontrolu/jedinice za profesio- nalne standarde, koji će biti specijalizirani za ovakve slučajeve. 3. Rukovodeći službenici trebaju kontinuirano podizati svijest o ovom bitnom pitanju i jasno podsticati prijave svih slučajeva diskriminacije, te je u tom kontekstu potrebno organizirati posebnu obuku za rukovodeće službenike. 4. Razmotriti mogućnost uspostave eksternog/nezavisnog tijela koje će postupati po pri- javama diskriminacije policijskih službenika/ca ili/i posebnog/eksternog tijela, koje će postupati po žalbama žrtve. Iako, pri tome treba imati u vidu prisustvo i ulogu Ombud- smena za ljudska prava BiH. 29 Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik BiH” br. 59/09, br. 66/16), član 24, stav (4). 26 5. Svi policijski organi trebaju voditi posebne evidencije slučajeva diskriminacije, kako bi se olakšalo prikupljanje informacija i praćenje stanja u ovoj oblasti. 6. Uvođenje posebnih mehanizama zaštite žrtve koja prijavi diskriminaciju u okviru poli- cijskog organa kroz određeni sistem podrške, a koji može realizirati Udruženje “Mreža žena policajaca”, do uspostave drugih mehanizama. 7. Udruženje “Mreža žena policajaca” uspostavit će poseban mehanizam za pružanje in- formacija, upućivanje i davanje podrške potencijalnim žrtvama diskriminacije u poli- cijskim organima u BiH (poseban e-mail, tel. kontakt ili link na web-stranici po uspo- stavljanju stranice). 27 Vršeći analizu zakonskog okvira za zaštitu policijskih službenika/ca prilikom obavljanja službenih poslova i zadataka, utvrđeno je da je krivičnim zakonima na svim nivoima u BiH inkriminirano krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene rad- nje”, kao i krivično djelo “Napad na službenu osobu prilikom obavljanja službene rad- nje”, ili druga formulacija koja suštinski pokriva navedeno krivično djelo, te su u određe- nim krivičnim zakonima inkriminirana i druga krivična djela (organizirani oblik) koja se odnose na zaštitu službenih osoba prilikom obavljanja poslova sigurnosti. • KRIVIČNI ZAKON BiH U Krivičnom zakonu BiH, glava XX (Krivična djela protiv pravosuđa) članom 241 a inkriminirano je krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje” 30. Nadalje, u članu 241b inkriminirano je krivično djelo “Napad na službenu osobu u vrše- nju poslova sigurnosti, otkrivanju ili lišenju slobode počinioca krivičnih djela” 31. 30 1) Ko silom ili prijetnjom da će neposredno upotrijebiti silu da spriječi službenu osobu u institucijama Bosne i Her- cegovine u vršenju službene radnje koju je preduzelo u okviru svojih ovlaštenja ili ga na isti način prisili na vršenje službene radnje kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana službena osoba zlostavljana ili su joj nanesene lakše tjelesne povrede ili je krivično djelo počinjeno prijetnjom upotrebe oružja, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ko krivično djelo iz stavova (1) i (2) ovog člana počini prema službenoj osobi prilikom vršenja poslova sigur - nosti Bosne i Hercegovine, lišenja slobode počinioca krivičnog djela ili čuvanja osobe koja je lišena slobode kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Ako je počinilac krivičnog djela iz stavova od (1) do (3) ovog člana bio izazvan protivzakonitim ili grubim postupanjem službene osobe, može se osloboditi kazne. 31 1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službenu osobu u institucijama Bosne i Hercegovine ili osobu koja mu pomaže u vršenju poslova sigurnosti Bosne i Hercegovine, otkrivanju ili lišenju slobode počinioca krivičnih djela ili čuvanja osobe koja je lišena slobode kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana službena osoba ili osoba koja joj pomaže lakše tjelesno povri- jeđena ili je krivično djelo iz stava (1) ovog člana počinjeno uz prijetnju upotrebe oružja, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana službena osoba ili osoba koje joj pomaže teško tjelesno povri- jeđeno, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Ako je počinilac krivičnog djela iz stavova od (1) do (3) ovog člana bio izazvan nezakonitim ili grubim postu- panjem službene osobe ili osobe koja joj pomaže, može se osloboditi kazne. 6. Pravni okvir za zaštitu policisjkih službenika/ca prilikom obavljanja službenih radnji 28 • KRIVIČNI ZAKON FBiH U Krivičnom zakonu FBiH, glava XXX (Krivična djela protiv javnog reda i pravnog pro- meta) članom 358. inkriminirano je krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje” 32. Nadalje, članom 359. inkriminirano je krivično djelo “Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti” 33. Nadalje, članom 360. inkriminirano je krivično djelo “Učestvovanje u grupi ljudi koja spriječi službenu osobu u vršenju službene radnje” 34. • KRIVIČNI ZAKON REPUBLIKE SRPSKE U Krivičnom zakonu Republike Srpske, glava XXIV (Krivična djela protiv organa Repu- blike Srpske) članom 306. inkriminirano je krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje” 35. 32 (1) Ko silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu spriječi službenu osobu u vršenju službene radnje koju je poduzela u okviru svojih ovlasti ili je na isti način prisili na obavljanje službene radnje, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana službena osoba uvrijeđena, zlostavljana ili je lahko tjelesno ozli- jeđena ili je krivično djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prijetnjom upotrebe oružja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. (3) Ko krivično djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini prema službenoj osobi pri obavljanju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti Federacije ili funkcija i čuvanja javnog reda, uhićenja učinitelja krivičnog djela ili čuvanja osobe kojoj je oduzeta sloboda, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina. (4) Ako je učinitelj krivičnog djela iz st. od 1. do 3. ovog člana bio izazvan protuzakonitim ili grubim postupanjem službene osobe, može se osloboditi kazne. 33 (1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službenu osobu ili osobu koja joj pomaže u vršenju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti Federacije ili dužnosti čuvanja javnog reda, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana službena osoba ili osoba koja joj pomaže lahko tjelesno ozlije - đena ili je krivično djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno uz prijetnju upotrebom oružja, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana službena osoba ili osoba koja joj pomaže teško tjelesno ozlije - đena, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Ako je učinitelj krivičnog djela iz st. od 1. do 3. ovog člana bio izazvan protuzakonitim ili grubim postupanjem službene osobe ili osobe koja joj pomaže, može se osloboditi kazne. 34 (1) Ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem spriječi ili pokuša spriječiti službenu osobu u vršenju službene radnje ili je na taj način prisili na vršenje službene radnje, za samo učestvovanje kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Ko organizira ili bilo kako rukovodi grupom ljudi koja učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina. 35 (1) Ko silom ili prijetnjom da će neposredno upotrijebiti silu spriječi službeno lice u vršenju službene radnje koju je preduzelo u okviru svojih ovlaštenja ili ga na isti način prinudi na vršenje službene radnje, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana službeno lice zlostavljano ili su mu nanesene tjelesne povrede ili je krivično djelo izvršeno prijetnjom upotrebe oružja, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina. (3) Ako je krivičnim djelom iz st. 1. i 2. ovog člana službenom licu nanesena teška tjelesna povreda ili su ta djela izvršena prema službenom licu prilikom vršenja poslova bezbjednosti, lišenja slobode učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica koje je lišeno slobode, učinilac će kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Pokušaj djela iz stava 1. ovog člana je kažnjiv. (5) Ako je učinilac krivičnog djela iz st. 1, 2. i 3. ovog člana bio izazvan protivzakonitim ili grubim postupanjem službenog lica, može se osloboditi kazne. 29 Nadalje, članom 307. inkriminirano je krivično djelo “Učestvovanje u grupi koja spreča- va službeno lice u vršenju službene radnje”36. Dalje, članom 308. inkriminirano je krivično djelo “Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti” 37. • KRIVIČNI ZAKON BRČKO DISTRIKTA BiH U Krivičnom zakonu BD, glava XXX (Krivična djela protiv javnog reda i pravnog sa- obraćaja) članom 352. inkriminirano je krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u obavljanju službene radnje” 38. Nadalje, članom 353. inkriminirano je krivično djelo “Napad na službeno lice u obavlja- nju poslova sigurnosti”39. Dalje, članom 354. inkriminirano je krivično djelo “Sudjelovanje u grupi ljudi koja spri- ječi službeno lice u obavljanju službene radnje” 40. Dalje, članom 355. inkriminirano je krivično djelo “Organiziranje otpora”41. 36 (1) Ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem spriječi ili pokuša da spriječi službeno lice u vršenju službene radnje, ili ga na isti način prinudi na vršenje službene radnje, kazniće se samo za učestvovanje novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ko organizuje ili rukovodi grupom koja izvrši djelo iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina. 37 (1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službeno lice u vršenju službene dužnosti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana službenom licu nanesena tjelesna povreda ili mu je prijećeno upotrebom oružja, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Pokušaj djela iz stava 1. ovog člana je kažnjiv. (4) Učinilac djela iz st. 1, 2. i 3. ovog člana koji je bio izazvan nezakonitim ili grubim postupanjem službenog lica, može se osloboditi od kazne. 38 (1) Ko silom ili prijetnjom da će neposredno upotrijebiti silu spriječi službeno lice u obavljanju službene radnje koju je poduzelo u okviru svojih ovlasti ili ga na isti način prisili na obavljanje službene radnje, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1 ovoga člana službeno lice zlostavljano ili je lako tjelesno ozlijeđeno ili je krivično djelo iz stava 1 ovoga člana počinjeno prijetnjom upotrebe oružja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ko krivično djelo iz stavova 1 i 2 ovoga člana počini prema službenom licu pri obavljanju poslova javne si- gurnosti ili sigurnosti Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ili dužnosti čuvanja javnog reda, uhićenja počinilaca krivičnog djela ili čuvanja lica kome je oduzeta sloboda, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina. (4) Ako je počinilac krivičnog djela iz stavova od 1 do 3 ovoga člana bio izazvan protivzakonitim ili grubim postu- panjem službenog lica, može se osloboditi kazne. 39 (1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službeno lice ili lice koje mu pomaže u obavljanju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ili dužnosti čuvanja javnog reda, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1 ovoga člana službeno lice ili lice koje mu pomaže lako tjelesno ozlijeđeno ili je krivično djelo iz stava 1 ovoga člana počinjeno uz prijetnju upotrebom oružja, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1 ovoga člana službeno lice ili lice koje mu pomaže teško tjelesno ozlijeđeno, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. Ako je počinilac krivičnog djela iz stavova od 1 do 3 ovoga člana bio izazvan protivzakonitim ili grubim postupanjem službenog lica ili lica koje mu pomaže, može se osloboditi kazne. 40 (1) Ko sudjeluje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem spriječi ili pokuša spriječiti službeno lice u obavljanju lužbene radnje ili je na taj način prisili na obavljanje službene radnje, za samo sudjelovanje, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Ko organizira ili bilo kako rukovodi grupom ljudi koja počini kazneno djelo iz stava 1 ovoga člana, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina. 41 (1) Ko druge organizira ili poziva na pružanje nasilnoga otpora zakonitim odlukama ili mjerama nadležnih organa, ili pruža otpor službenom licu u obavljanju službene radnje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. 30 Pored navedenog, u zakonima o prekršajima protiv javnog reda i mira na svim nivoima u BiH također su obuhvaćeni prekršaji koji se odnose na zaštitu policijskih službenika/ca prilikom obavljanja službene dužnosti navedene ili slične formulacije: “ko ometa ili omalovažava državne organe, preduzeća odnosno druga pravna lica koja vrše javna ovlaštenja ili njihova službena lica, odnosno odgovorna lica prilikom vršenja ili u vezi sa vršenjem službenih poslova i zadataka ili ko ne postupi na licu mjesta po za- konitom zahtjevu ili naređenju službenog lica.” Zaključak Budući da su predmet konkretnog projekta koji provodi Fondacija lokalne demokratije u partnerstvu sa Udruženjem “Mreža žena policajaca” razne kategorije braniteljica ljudskih prava (novinarke, socijalne radnice, aktivistice LGBT populacije i druge aktivistice na polju ljudskih prava), koje su često predmet raznih vidova napada i ugrožavanja sigur - nosti prilikom provođenja svojih aktivnosti, te se opravdano ukazala potreba za iznala - ženjem mehanizama za njihovu zaštitu, možemo konstatirati da su postojeći mehanizmi zaštite policijskih službenika/ca na zadovoljavajućem nivou, u smislu pravnog okvira i inkriminiranih krivičnih djela iz ove oblasti. Dakle, kada je u pitanju zakonska regulativa, može se konstatirati da je ona zadovolja - vajuća u pogledu zaštite ovlaštenih službenih osoba u provođenju službenih zadataka, budući da su u krivičnim zakonima na svim nivoima BiH inkriminirana konkretna kri- vična djela kojima se tretira ova problematika, te se za određena blaža srodna ponašanja i prekršajno može odgovarati. 6.1. Evidentirani slučajevi sprečavanja službenih osoba u obavljanju službene radnje, napada na službene osobe i drugo U okviru provedenog istraživanja, zatraženo je dostavljanje informacija od 16 policijskih organa u BiH o evidentiranim slučajevima napada na policijske službenike/ce prilikom obavljanja službene dužnosti ili sprečavanja službenih osoba u obavljanju službene rad- nje. U konkretnom slučaju naznačeno je da se pod napadom misli na sve evidentira - ne slučajeve napada (fizičke i verbalne), ugrožavanje sigurnosti, ometanje u obavljanju službene radnje i dr., (posebno žena), te na koji način su kvalificirani navedeni napadi (prekršaj, KD) i koji je ishod provedenih postupaka. Informacije su tražene za period od zadnjih sedam godina. Iako su informacije tražene na osnovu zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, te su svim policijskim organima dostavljena jednaka pitanja, dobijeni su veoma raznoliki odgovori, dok određeni policijski organi nisu nikako odgovorili. Na osnovu dostavljenih odgovora, došlo se do sljedećih informacija o evidentiranim slu- čajevima, kako slijedi: (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1 ovoga člana prouzrokovano neprovođenje ili je znatno otežano provođenje zakonite odluke ili mjere nadležnog organa, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (3) Ko organizira ili bilo kako rukovodi grupom ljudi koja počini krivično djelo iz stava 1 ovoga člana, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. 31 Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) Evidentiran je jedan napad na policijske službenike/ce SIPA-e prilikom obavljanja služ- benih poslova i zadataka usmjeren prema tri službenika/ce među kojima je i jedna žena. Tom prilikom upućene su im verbalne prijetnje, te je Tužilaštvu BiH podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje”, nakon čega je po navedenom predmetu Tužilaštvo BiH podiglo i potvrdilo optužnicu. Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH Evidentirano je osam slučajeva napada na ovlaštene službene osobe prilikom izvršavanja službenih poslova i zadataka. Od toga je sedam slučajeva verbalnih napada, ugrožavanje sigurnosti i ometanje u obavljanju službene radnje, a u jednom slučaju je bio napad vatre- nim oružjem na policijske službenike. Ni u jednom slučaju žrtva nije bila žena. Granična policija BiH Evidentirano je 27 događaja koji se odnose na napad na ovlaštene službene osobe prili - kom obavljanja službene dužnosti, u kojim je postupano na način da je u devet događaja podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje” (KZ FBiH), dok je u sedam događaja podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu “Napad na službenu osobu u vršenju službene dužnosti” (KZ FBiH), a u tri događaja izvještaj o počinjenom krivičnom djelu “Napad na službenu osobu u vršenju službene dužnosti” (KZ RS), dok je u dva slučaja podnesen izvještaj o počinjem krivič- nom djelu “Ugrožavanje sigurnosti” (KZ FBiH), a u tri događaja je izdat prekršajni nalog. Policija Brčko distrikta BiH Evidentirana su 22 slučaja u kojima su predmet napada bili policijski službenici, gdje su nakon konsultacije sa tužilaštvom, napadi kvalificirani kao krivično djelo “Napad na službenu osobu u obavljanju poslova bezbjednosti”. U gore navedenim slučajevima nije bilo napada na policijske službenice. Evidentirana su 284 događaja u kojima su policijski službenici, zbog nepostupanja po zakonitom zahtjevu lica, zadokumentirali prekršaj “Ometanje vršenja službenih poslova i zadataka”. MUP Posavskog kantona Evidentirana su 24 napada na ovlaštene službene osobe tokom ili povodom vršenja služ- bene dužnosti. Predmet napada bili su policijski službenici. MUP Unsko-sanskog kantona Evidentirana su 74 napada na policijske službenike. Napadi su izvršeni prilikom uspo- stavljanja javnog reda i mira, kontrole saobraćaja, lišavanja slobode, privođenja, zadrža- vanja, pružanja asistencije, utvrđivanja identiteta, te zaticanja u vršenju krivičnih djela. Protiv počinitelja su poduzete zakonom predviđene mjere i radnje i podnesen 61 izvještaj o počinjenom krivičnom djelu. Pored navedenog, evidentirano je 1277 prekršaja po zako- nu o javnom redu i miru zbog omalovažavanja ili vrijeđanja državnih organa ili službenih osoba. 32 MUP Kantona Sarajevo Evidentirana su 223 slučaja napada na ovlaštene službene osobe. U 215 slučajeva kvalifi- cirano je krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje” i “Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti”. U određenom broju slučajeva, prilikom počinjenja navedenih krivičnih djela, počinjena su i druga krivična djela (nasilničko po- našanje, oštećenje tuđe stvari, ugrožavanje sigurnosti, laka tjelesna ozljeda i dr.), kao i 13 prekršaja zbog narušavanja javnog reda i mira. MUP Zeničko-dobojskog kantona Evidentirano je 115 napada na policijske službenike u obavljanju službene dužnosti. Na- padi su se desili prilikom održavanja javnog reda i mira, kontrole saobraćaja, zaticanja osoba u vršenju krivičnog djela, prilikom lišavanja slobode, sprovođenja osoba i poduzi- manja ostalih radnji. Protiv napadača je podneseno 68 izvještaja nadležnom tužilaštvu, 6 prekršajnih naloga i 6 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Evidentirana su 2152 prekršaja javnog reda i mira odbijanjem naređenja i omalovažava - njem policijskih službenika, koji su sankcionirani. MUP Tuzlanskog kantona Evidentirana su 104 slučaja koji su kvalificirani kao krivično djelo “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje” i 174 slučaja kvalificirana kao krivično djelo “Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti”, te je u 10 slučajeva pokrenut zahtjev za provođenjem prekršajnog postupka zbog napada na ovlaštene službene osobe. MUP Srednjobosanskog kantona Evidentirana su 54 napada kvalificirana kao “Sprečavanje službene osobe u vršenju službene dužnosti” i 71 slučaj kvalificiran kao “Napad na službenu osobu u vršenju službene radnje”. Također, u skladu sa Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira SBK/KSB eviden- tirano je 1149 prekršaja “Odbijanje naređenja od strane ovlaštenih službenika i omalova- žavanje ovlaštenih službenika”. MUP Kantona 10 Evidentirano je 59 slučajeva napada na ovlaštene službene osobe prilikom obavljanja službenih zadataka. Od toga je bilo 37 prekršajnih prijava po ZOJRM-u, 17 krivičnih djela “Napad na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti”, 2 krivična djela “Spre- čavanje službene osobe u obavljanju službene radnje”, 1 krivično djelo “Ugrožavanje sigurnosti”, 1 krivično djelo “Izazivanje opće opasnosti” i dr. U jednom slučaju žrtva krivičnog djela je bila policijska službenica (Izazivanje opće opasnosti). MUP Bosansko-podrinjskog kantona Evidentirano je 15 slučajeva napada na policijske službenike prilikom obavljanja služ- benih dužnosti, gdje ni u jednom slučaju žrtva nije bila žena. Za navedene slučajeve nadležnom tužilaštvu podneseni su izvještaji o počinjenom krivičnom djelu. Također su evidentirana ukupno 122 prekršaja protiv javnog reda i mira od čega 93 imaju obilježja omalovažavanja službene osobe, 28 nepostupanje po naređenju službene osobe i 1 prekr- šaj ometanje u obavljanju službene radnje. 33 MUP Zapadnohercegovačkog kantona Evidentirano je ukupno 238 slučajeva napada na policijske službenike prilikom obavlja - nja službenih poslova. Ni u jednom slučaju žena nije bila žrtva napada. Od ukupnog broja napada (238), u 10 slučajeva radi se o krivičnom djelu, dok su ostali napadi evidentirani kao prekršaj (228). Zaključak Na osnovu informacija zaprimljenih od policijskih organa, može se konstatirati da je tokom proteklih godina bilo evidentiranih napada na policijske službenike/ce prilikom obavljanja službene radnje, odnosno sprečavanja službenika/ca u obavljanju službene radnje i prekršaja u vezi sa ometanjem službene osobe i dr., koji su kvalificirani kao takvi i preduzete su adekvatne mjere i radnje u skladu sa zakonom, te se može zaključiti da po- stoje efikasni mehanizmi zaštite, iako nije poznat finalni ishod svih prijavljenih slučajeva. Također se na osnovu zaprimljenih informacija može zaključiti da žene nisu bile posebno izložene napadima, odnosno ugroženije u odnosu na svoje kolege. Budući da se većina policijskih radnji obavlja u paru, gdje se uz policijsku službenicu uglavnom nalazi i policijski službenik ili službenica, nema posebnih razloga za sumnju u postojanje tamne brojke evidentiranih slučajeva napada bilo koje vrste, jer se može pret- postaviti da bi takva aktivnost bila prijavljena od strane kolege (partnera/ice), ukoliko bi policijska službenica oklijevala da napad prijavi iz bilo kojeg razloga. Kroz provedenu anonimnu anketu također se nije došlo do podataka o eventualnim nepri- javljenim slučajevima (tamnoj brojci). Naime, od 45 policijskih službenica koje su uče- stvovale u anketi nijedna nije bila izložena bilo kojem vidu napada prilikom obavljanja službenih poslova i zadataka, a da ga nije prijavila ili samostalno reagirala u skladu sa zakonom. Preporuka 1. U skladu sa naprijed navedenim, može se sugerirati da policijski organi na svim nivoi- ma u BiH treba da vode posebne evidencije o napadima na ovlaštene službene osobe, s posebnom napomenom da se one vode po spolu. To bi olakšalo prikupljanje podataka o ovakvim slučajevima u buduće, te omogućilo lakše praćenje stvarnog stanja, budući da se tokom provedenog istraživanja naišlo na niz poteškoća prilikom prikupljanja navedenih informacija. 2. Kada su u pitanju policijski organi u BiH može se doći do zaključka da bi bilo korisno posvetiti više pažnje prepoznavanju ove kategorije kao branitelja/ica ljudskih prava i raditi na promoviranju policijskih službenika/ca kao branitelja/ica ljudskih prava, koje je država prepoznala kao takve i koja treba da brine o zaštiti prava onih koji brane ljudska prava. 34 Prvenstvena odgovornost za zaštitu branitelja/ica ljudskih prava počiva na državi. Države imaju i pozitivne i negativne obaveze u pogledu prava branitelja ljudskih prava. U skladu s obavezama koje su preuzele shodno međunarodnom pravu – prema kojem moraju po- štovati, štititi i sprovoditi ljudska prava – države imaju obavezu: a. da se uzdržavaju od bilo kakvih postupaka kojima se krše prava branitelja ljudskih prava zbog njihovog rada na polju ljudskih prava; b. da štite branitelje ljudskih prava od maltretiranja trećih strana zbog njihovog rada na polju ljudskih prava, i da u tom smislu učine sve što je u njihovoj moći i c. da preduzimaju proaktivne korake na unapređenju punog ostvarivanja prava branitelja ljudskih prava, uključujući njihovo pravo da brane ljudska prava. 42 Budući da se policijski službenici/ce svrstavaju u posebnu kategoriju branitelja/ica ljud- skih prava, u završnom dijelu ovog istraživanja bitno je spomenuti neke međunarodne dokumente koji direktno tretiraju ovu oblast, kao što su Deklaracija UN-a o braniteljima ljudskih prava 43. Od posebnog značaja su i brojne rezolucije Ujedinjenih nacija: Rezo- lucija Generalne skupštine o zaštiti braniteljica ljudskih prava 44, Rezolucija Generalne skupštine o promociji Deklaracije UN-a o braniteljima ljudskih prava45, Rezolucija Vijeća za ljudska prava o zaštiti branitelja ljudskih prava 46, Rezolucija Vijeća za ljudska prava o zaštiti branitelja ljudskih prava 47. Treba spomenuti i Rezolucije Vijeća Evrope: Rezo- lucija 189148, RezolucijaVijeća Evrope 189149, kao i Rezolucija Parlamentarne skupštine 42 Smjernice OSCE-a “Smjernice za zaštitu branitelja ljudskih prava”, (2015), str. 3 i 4, tačka 5. 43 Deklaracija o pravu i odgovornosti pojedinca, grupa i društvenih organa da unapređuju i štite univerzalno priznata ljudska prava i osnovne slobode, usvojena Rezolucijom A/RES/53/144 Generalne skupštine UN 9. decembra 1998. godine. 44 Rezolucija Generalne skupštine o zaštiti braniteljica ljudskih prava, dok. UN A/RES/68/181, usvojena 18. decem- bra 2013. 45 Rezolucija Generalne skupštine o promociji Deklaracije UN-a o braniteljima ljudskih prava, dok. UN A/ RES/66/164, usvojena 11. decembra 2011. 46 Rezolucija Savjeta za ljudska prava o zaštiti branitelja ljudskih prava, dok. UN A/HRC/RES/22/6, usvojena 21. marta 2013. 47 Rezolucija Savjeta za ljudska prava o zaštiti branitelja ljudskih prava, dok. UN A/HRC/RES/13/13, usvojena 25. marta 2010. 48 Rezolucija 1891 (2012) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope o položaju branitelja ljudskih prava u državama članicama Saveta Evrope, usvojena 27. juna 2012. 49 Rezolucija Vijeća Evrope 1891 (2009) o položaju branitelja ljudskih prava u državama članicama Vijeća Evrope i Preporuka 1866 (2009). 7. Međunarodni dokumenti o zaštiti branitelj/ica ljudskih prava 35 OSCE-a o jačanju komunikacije OSCE-a sa braniteljima ljudskih prava i nacionalnim institucijama za ljudska prava50 i smjernice Evropske unije51 . Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), čiji je član i BiH, sačinila je Smjer- nice o zaštiti branitelja ljudskih prava 52, koje se zasnivaju na opredjeljenjima OSCE-a i univerzalno priznatim standardima ljudskih prava, koje su se države članice OSCE-a obavezale da poštuju. Smjernice su potkrepljene ključnim spomenutim međunarodnim instrumentima koji se odnose na zaštitu branitelja/ica ljudskih prava, naročito spomenu- tom Deklaracijom UN-a, te su usredsređene na zaštitu ljudskih prava onih koji se izlažu riziku zbog svog rada na polju ljudskih prava. Kao takve, ove smjernice imaju za cilj da doprinesu unapređenju jednake zaštite ljudskih prava za sve. Spomenute smjernice mogu poslužiti kao vodilja za eventualnu izradu smjernica na nivou BiH, koje će obuhvatiti sve kategorije branitelja/ica ljudskih prava u BiH. U svojoj rezoluciji usvojenoj u decembru 2013. Generalna skupština UN-a je naglasila duboku zabrinutost zbog činjenice da se u mnogim zemljama lica i organizacije uključene u unapređenje i odbranu ljudskih prava i osnovnih sloboda često suočavaju sa prijetnja - ma i uznemiravanjem, i trpe nesigurnost kao posljedicu svojih aktivnosti. Zbog rizika sa kojim se suočavaju zbog svoga rada, branitelji ljudskih prava zahtijevaju posebnu i po- većanu zaštitu na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou. Kao prvi korak prema jačanju zaštite branitelja ljudskih prava, države učesnice OSCE-a trebaju javno priznati važnu ulogu branitelja ljudskih prava, legitimnost njihovih aktivnosti i postojanje ovih rizika, što je navedeno kao jedna od preporuka o okviru poglavlja koje se odnosi na meha- nizme zaštite policijskih službenika/ca prilikom obavljanja službenih poslova i zadataka, u smislu da država treba da prepozna i promovira policijske službenike/ce kao posebnu kategoriju branitelja ljudskih prava. Preporuka Spomenute smjernice OSCE-a mogu poslužiti kao vodilja za eventualnu izradu smjernica na nivou BiH, koje će obuhvatiti sve kategorije branitelja/ica ljudskih prava u BiH i me- hanizme za njihovu zaštitu. 50 Rezolucija Parlamentarne skupštine OSCE-a o jačanju komunikacije OSCE-a sa braniteljima ljudskih prava i na- cionalnim institucijama za ljudska prava, stav 17, u “Kijevskoj deklaraciji i rezolucijama usvojenim na šesnaestom godišnjem zasjedanju”, Kijev, od 5–9. jula 2007, str. 28–30. 51 Smjernice Evropske unije “Obezbjeđenje zaštite – Smjernice Evropske unije o braniteljima ljudskih prava”, 2008. 52 Smjernice OSCE-a “Smjernice za zaštitu branitelja ljudskih prava”, 2015. 36 Iako su na kraju svakog obrađenog poglavlja u okviru istraživanja navedeni određeni za- ključci i preporuke za dalje postupanje, ipak će na kraju biti dat kratak osvrt na obrađene teme i zaključke do kojih se došlo. Evidentno je da BiH ima dobro uređenu zakonsku regulativu na polju rodne ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije koja prati međuna- rodne standarde u ovoj oblasti, kao i razrađene mehanizme zaštite. Pored nadležnih službi u okviru policijskih organa na svim nivoima u BiH koji su zaduženi za rad po predstav- kama/prijavama slučajeva diskriminacije, disciplinskih komisija koje provode postupke, sudskih i tužilačkih instanci koje postupaju po tužbama i eventualnim krivičnim prijava- ma, u BiH egzistira i Ombudsmen za ljudska prava, te je u kontekstu promoviranja rodne ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije potrebno spomenuti i Agenciju za ravnoprav- nost spolova u BiH. I pored adekvatne zakonske regulative i prisutnih zaštitnih mehanizama, evidentno je da se policijske službenice ne odlučuju na prijave slučajeva diskriminacije kojoj su izložene. Također, i pored jasno propisanih obaveza usklađivanja zakona i donošenja programa mjera s ciljem postizanja rodne ravnopravnosti, evidentno je da policijski organi oklije - vaju da ih donose, te su žene još uvijek podzastupljene u policijskim organima na svim nivoima u BiH, a na višim i rukovodećim pozicijama ih gotovo nema. Može se pretpo- staviti da je jedan od uzroka tome što smo u osnovi još uvijek patrijarhalno društvo, te su duboko ukorijenjeni rodni stereotipi i predrasude o policijskom zanimanju kao eksklu- zivno muškom. S tim u vezi, potrebno je poduzimati planske mjere na njihovom suzbijanju. Edukacija je najbolji način za prevazilaženje predrasuda i rodnih stereotipa, te je u tom pravcu po- trebno djelovati u narednom periodu. Također je potrebno ohrabrivati prijavljivanje slu- čajeva diskriminacije i zaštititi žrtve, čime se šalje jasna poruka da je policija poslodavac koji pruža jednake mogućnosti za žene i muškarce, te omogućava svim zaposlenim da daju svoj puni potencijal u radnom okruženju, kao i da upravo policija služi kao primjer drugim institucijama i postavlja standarde za postupanje u takvim slučajevima. S tim u vezi, potrebno je organizirati adekvatne obuke na temu diskriminacije (podizanje svijesti, prepoznavanje, mehanizmi zaštite i dr.) za najviše rukovodne službenike, sve zaposlene, a posebno za predstavnike nadležnih odjela za unutrašnju kontrolu kako bi stekli potrebna znanja u prepoznavanju ovakvih slučajeva i blagovremenom poduzimanju daljih mjera. Potrebno je istaći i ohrabrujuću činjenicu da je, uprkos svemu navedenom, broj žena u policijskim strukturama u BiH u blagom porastu. Također, činjenica da u policijskim strukturama u BiH postoji određen broj žena s višim činovima, govori da postoji realna 8. Zaključak 37 mogućnost da policijski organi u skorijoj budućnosti “proizvedu” rukovodeće policijske službenice na najvišim pozicijama. Iako žene čine više od polovine populacije na planeti, postavlja se pitanje kako još uvijek dozvoljavaju da budu podređene u bilo kojoj sferi privatnog i javnog života?! Kada su u pitanju policijske strukture, prevazišli smo nekadašnje stavove opravdanosti prisustva žene u policiji za potrebe obavljanja specifičnih poslova i zadataka (pretresi osoba ženskog spola, obavljanje razgovora s ranjivim kategorijama, žrtvama trgovine lju- dima, žrtvama nasilja u porodici i dr.). Sada bismo trebali biti pametniji i znati da policija treba da bude ogledalo društva i države, te ako društvo čini 50 % žena ili više, onda u tom istom omjeru žene trebaju biti prisutne u policiji. Sigurnosne potrebe muškaraca i žena se razlikuju, pa u skladu s tim na njih trebaju odgovarati muškarci i žene. Država je dužna građanima osigurati najviši stepen sigurnosti i u policijske strukture zapošljavati najbolje među najboljim, pa otkud onda pravo da se izostavi više od 50 % populacije?! Činjenica je da ne možemo efikasno odgovoriti na sigurnosne potrebe građana, ako ne predstavljamo ravnopravno sve građane. Ravnopravna zastupljenost muškaraca i žena treba da bude prisutna u svim sferama po- licijskog rada i na svim nivoima odlučivanja. Osobe treba da se postavljaju na određene pozicije u skladu sa svojim mogućnostima i afinitetima, bez stereotipne podjele poslova na muške i ženske. Moderna policija u demokratskom društvu trebala bi osigurati najviši stepen sigurnosti građanima, a to se može postići samo optimalno iskorištenom radnom snagom, koja po- drazumijeva ravnopravno učešće muškaraca i žena. Ne treba zaboraviti da je integriranje rodnih pitanja u sve sfere privatnog i javnog života i postizanje ravnopravnosti spolova, te zaštita od diskriminacije jedan od prioriteta koje BiH treba ispuniti u cilju pridruživanja evropskim integracijama. 38 - Agencija za ravnopravnost spolova BiH, arsbih.gov.ba; - Akcioni plan za implementaciju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 “Žene, mir i sigurnost”; - Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama; - Gender akcioni plan BiH za period 2013–2017; - Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacija žena (CEDAW); - Krivični zakon Bosne i Hercegovine; - Krivični zakon Federacije BiH; - Krivični zakon Republike Srpske; - Krivični zakon Brčko distrikta BiH; - Okvirna strategija za implementaciju Istanbulske konvencije u BiH za period 2015– 2018; - Otvoreni izvori; - Pravilnici o disciplinskoj odgovornosti policijskih organa i drugi interni i podzakonski dokumenti policijskih organa; - Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) “Žene, mir i sigurnost”; - Rezolucija Generalne skupštine o promociji Deklaracije UN-a o braniteljima ljudskih prava, dok. UN A/RES/66/164, usvojena 11. decembra 2011; - Rezolucija Vijeća za ljudska prava o zaštiti branitelja ljudskih prava, dok. UN-a A/HRC/RES/22/6, usvojena 21. marta 2013; - Rezolucija Vijeća za ljudska prava o zaštiti branitelja ljudskih prava, dok. UN A/HRC/RES/13/13, usvojena 25. marta 2010; - Rezolucija 1891 (2012) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope o položaju branitelja ljudskih prava u državama članicama Vijeća Evrope, usvojena 27. juna 2012; - Rezolucija Vijeća Evrope 1891 (2009) o položaju branitelja ljudskih prava u državama članicama Vijeća Evrope i Preporuka 1866 (2009); - Smjernice Evropske unije “Obezbjeđenje zaštite – Smjernice Evropske unije o brani- teljima ljudskih prava”, 2008. - Smjernice OSCE-a “Smjernice za zaštitu branitelja ljudskih prava” (2015); - Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima; - Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini; - Zakon o zabrani diskriminacije; - Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine; - Zakon o policijskim službenicima Federacije BiH; 8. Literatura 39 - Zakon o policijskim službenicima Republike Srpske; - Zakon o policijskim službenicima Brčko Distrikta BiH; - Zakoni o prekršajima protiv javnog reda i mira i - Zvanični odgovori 15 policijskih agencija dostavljeni na osnovu zakona o slobodi pri- stupa informacijama u BiH u vezi sa statističkim podacima. Svi pobrojani zakoni podrazumijevaju izmjene i dopune. 40